Novopečena novinarka Jovanka Ženi Lebl nikako nije mogla predvidjeti posljedice bezazlene šale koju je podijelila s kolegama u redakciji. Nakon toga njezin se život zauvijek promijenio jer se suočila s teškom kaznom za svoja djela.
Nakon što su ispričali vic koji je kritizirao Josipa Broza Tita i nisu prijavili sugrađanku koja je to učinila, dvojica kriminalaca krenula su u potjeru za ženom. Tada je osuđena na mukotrpne dvije i pol godine zatvora na Golom otoku, iako je imala samo 22 godine.
U tom razdoblju o Beograđanki židovskog podrijetla bilo je vrlo malo informacija, a bilo je strogo zabranjeno objavljivati bilo što o njezinom traumatičnom iskustvu na Golom otoku. Godine 2013. u Politici, listu u kojem je nekoć bila zaposlena, objavljen je članak o njoj. Privedena je nakon što je u redakciji ispričala vic o Josipu Brozu Titu.
U razgovoru s kolegicom s posla upućena joj je duhovita opaska kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju cvijeća uzgojivši ljubičicu od 100 kilograma. Ova šala bila je referenca na poznatu pjesmu „Druže Tito, ljubičice bijele, voli te sva mladost.
Nakon ispričanog vica, vlasti su je uhitile i prebacile u različite zatočeničke centre, uključujući UDB-in zatvor Glavnjača, logor Ramski rit, Zabela, Grgur i Goli otok. U razdoblju od dvije i pol godine, od travnja 1949. do listopada 1951., držana je u pet različitih zatvora. Tijekom zatvora više puta je bila pod pritiskom da prizna i prihvati odgovornost za svoje navodno nedjelo. Osim toga, izbačena je iz Udruge novinara.
Nakon raspada Jugoslavije, Ženi je napisala knjigu pod naslovom “Ljubičica bela”, koja je postala vrlo popularan bestseler u Izraelu, zemlji u kojoj je živjela do svoje smrti 2009. U knjizi je opisala užasne događaje koje je doživjela u logoru, rasvjetljavajući činjenicu da su tu bile i žene, čega mnogi nisu bili ni svjesni dok nisu pročitali njezin iskaz.
“Vodu istinski cijene samo oni kojima je potrebna. Kad smo se našli nasukani na moru bez pristupa slatkoj vodi, naša je žeđ bila neutaživa. Žene među nama starile su preko svojih godina, gubile su zube i obolijevale otkrivajući da su ih se njihovi najmiliji odrekli nakon što su ih proglasili narodnim neprijateljima – kako je rječito ispričao jedan pisac.
