Obitelj ubijene djevojčice (11 godina) koja je tog dana bila dežurna svjedočila je na početku ročišta protiv dječaka osumnjičenog za masakr u OŠ “Vladislav Ribnikar” 3. svibnja, kao i njegovi roditelji i policija. organizacija škole.
Njezin otac Ivan Božović detaljno je opisao kakav je njihov život bio prije tog kobnog 3. svibnja i kakav je život sada bez nje.
– 3. maj je bio kao i svaki drugi školski dan, nije ni slutio da će se ovako nešto dogoditi. Dan prije nego što smo došli iz Soluna spremala se za slikanje taj dan i znate da je bila prekrasna, nosila je haljinu i ja sam je dotjerivao. Poljubio sam je, ona je otišla u školu, a ja sam otišao po psa kojeg sam čuvao jer smo putovali. Nazvala me u 8:33 ujutro i tada mi je rekla da je dežurna i da njoj i njenim prijateljima kupim nešto iz Mekke kako je to običaj za dežurne studente. Rekao sam joj da ću joj donijeti novac kad se vratim, pa neka naruče što hoće. U isto vrijeme nazvala me supruga Nina u panici da je došlo do pucnjave u školi. Odmah sam krenuo tamo i znaš da te uhvati osjećaj ljutnje i počeo sam agresivno voziti i nisam znao što se događa. Znate, ona je na dužnosti, sjedi pored ulaznih vrata, mora da se nešto loše događa, ali što da vam kažem, nemojte sumnjati da su to loše vijesti. Čak i da si izbezumljen, ipak se probudiš – započeo je svoje potresno svjedočenje otac ubijene djevojke i dodao:
– Došao sam na kapiju škole i već je bila grupa ljudi, a ja nekako nisam znao gdje da je nađem, ja sam bio na jednom, a supruga na drugom ulazu i čekali smo. Tada je završio trening mog sina. Znate, nešto ste čekali, a taj osjećaj iščekivanja je zastrašujući. Tada smo saznali da je došlo do pucnjave i da je netko ozlijeđen. Čuli smo da Tiršova ima nekoliko djece, pa sam otišao tamo. Kad te boli neka vrsta koja dugo traje, vrijeme prođe, a ti nemaš dijete.
Kako je dalje rekao, posle Tiršove je otišao u Klinički centar, gde je shvatio da ni njegovo dete nije tamo.
– Vratio sam se u školu, možda su tamo imali informacije, ponovo tražio, a onda sam saznao da je stražar Dragan ubijen. Znate, nešto mi nekako nije u redu jer vaše dijete sjedi u drugoj klupi nego onaj tamo – rekao je i dodao:
– A onda smo saznali da je ubijeno osmero djece, a čekaj, osmero djece je bilo puno… I onda mi je prišao novinar i rekao da svi koji ne nađu djecu neka idu u policijsku postaju Fracha. , i znate što, trčao sam pješice bez stajanja. Otrčala sam vidjeti je li to moje dijete i što će mi reći. Ali kad sam vidio djevojčinu majku koja je tog dana bila dežurna s mojom kćeri, već sam znao što se događa. Znala sam, nekako sam to shvatila i utrčala u tu sobu iako me još nisu pozvali i rekli mi: “Reci mi, ne mogu više čekati!” Onda su mi rekli da mi je dijete ubijeno.. Vjerujte, tada sam prestao slušati što govore i nazvao sam suprugu i rekao joj: “Kćeri nam više nema”.
Podsjetimo, današnje ročište odnosi se na postupak po prijavi 27 članova obitelji za ubojstvo “Vladislava Ribnikala” u Osnovnoj školi, koji su podnijeli tužbu protiv dječaka ubojice, njegovog oca, majke i škole.
Viši sud u Beogradu ranije je potvrdio optužnicu kojom se dječakov otac tereti za teško ugrožavanje opće sigurnosti, majka za nedozvoljenu proizvodnju, držanje i nošenje oružja i eksplozivnih tvari, dok se dječakov vlasnik i trener tereti za teška kaznena djela. kaznena djela.Kazneno djelo ugrožavanja opće sigurnosti. Ubojica tinejdžer koji je s ocem vježbao pucanje na streljani optužen je za davanje lažnih izjava.
