Nakon teške bolesti danas je preminuo glumac Žarko Laušević (63). U ime obitelji javnost se oglasila supruga Anita Laušević.
Obavještavamo javnost da je danas, 15. studenog 2023. godine, nakon kratke, ali teške bolesti, u 63. godini života preminuo naš voljeni suprug i otac Žarko Laušević. Pojedinosti o datumu i mjestu pogreba bit će pravovremeno objavljene. Ovu poruku donosimo u ime Anite Laušević i cijele obitelji.
Pokretač događaja koji su uslijedili bila je izrada predstave „Sveti Sava.
31. svibnja 1990. počinje se raspletati tragična Žarkova sudbina. Najavljeno je da će Narodno pozorište Zenica izvesti predstavu “Sveti Sava” koju je prema tekstu Siniše Kovačevića režirao Vladimir Miličin. U to vrijeme Laušević je bio na vrhuncu popularnosti. Ostvario je zapažene uloge u suvremenim i povijesnim likovima poput Šiljea u “Sivom domu”, poručnika Petra Horvata u “Oficiru s ružom”, ustaše Braće Gavrana u “Braći po materi” i Miloša Obila u “Boju na Kosovu”. .” Na red je došao Sveti Sava, glavni lik istoimene drame za koju je 1990. u Novom Sadu dobio Sterijinu nagradu.
Kontroverzna predstava o kojoj je riječ govorila je o liku po imenu Sveti Sava, koji je bio u intimnim odnosima prije nego što se zamonašio. Naslovnu ulogu utjelovio je Žarko. Tijekom nastupa došlo je do neočekivanog prekida kada su na pozornicu upali Šešelj i Raspop, što je dovelo do žestoke svađe i fizičkog obračuna. Na kraju je Laušević ipak uspio vratiti situaciju.
Iz mraka galerije JDP-a grupa od pedesetak pojedinaca huškala je glumce na pozornicu. Iako nisu bili svjedoci predstave, uvrijedili su se zbog percipirane klevete lika Svetog Save. Burna galama, koja je uključivala urlike, psovke i pozive na linč, bila je preteška za glumce, od kojih su mnogi ostali potreseni i obeshrabreni, a neki i do suza.
Žarko Laušević je uljudno zamolio agitatore u publici da svoje mišljenje zadrže do kraja predstave. Nakon ovog događaja za njega ništa nije ostalo nepromijenjeno.
Nakon završetka nastupa, nastavio je kupovati vatreno oružje na temelju preporuka službenika za provođenje zakona.
Da nije bilo te kobne noći, govornici se ne bi našli na udaru prijetnji smrću. Kao rezultat toga, slijedeći savjete policije, u bliskoj budućnosti namjeravaju kupiti vatreno oružje. Još jedna neugodna pojava kod “Bojana Stupice” navela ih je da napunjeno oružje stalno nose sa sobom, spremljeno u kožnoj torbi. Tako je počela tragična priča, kako je ispričao spiker.
Nakon nastupa, bio je izložen nizu prijetnji, zbog čega su vlasti predložile da se naoruža. Na kraju je upravo tim oružjem počinio dvostruko ubojstvo. U večernjim satima 30. srpnja na 31. srpnja 1993. godine zatekao se u jednom podgoričkom kafiću, gdje je osjetio potrebu upotrijebiti vatreno oružje u samoobrani. Pritom su dva mladića izgubila život, a još jedan je ozlijeđen. Žarko je nakon toga zatvoren, osuđen i nemilosrdno progonjen.
Kazališna predstava “Sveti Sava” je zastarjela, a Nemanjići se više nisu ozbiljno shvaćali u kazališnoj, filmskoj i televizijskoj sferi. Činilo se kao da svi očekuju Žarkov povratak iz Amerike u Srbiju, gdje će se oprostiti od “galerista iz JDP-a”.
