Ero Ojdanić javnosti je poznat kao živahan i veseo pjevač, no njegov život nije uvijek bio ispunjen suncem i radošću.
Dotični pojedinac naglašava važnost marljivosti i potječe iz kućanstva u financijskim problemima. Ta su mu iskustva usadila duboko ukorijenjeno poštovanje prema autentičnim vrijednostima.
Tijekom epizode “Život priča priču” pjevačica se prisjetila njihovog nekadašnjeg doma koji je u potpunosti bio izgrađen od drveta i ukrašen plavim kamenim pločama. Te su ploče vješto izradili trgovci s Majdana i služile su kao jedini krovni materijal – crijepa nije bilo.
Unatoč teškim financijskim okolnostima, ostao je uporan u potrazi za svojim snovima. Od malih nogu bio je uvjeren da je glazba put kojim treba krenuti u životu i nikada nije pokolebao u tom uvjerenju.
Nakon što sam savladao tricikl, prebacio sam harmoniku koju mi je otac poklonio na leđa i skočio na polovni bicikl koji je također nabavio. Vozio sam se od jedne kafane do druge Ibarskom i zarađivao za život. Tada sam otkrio svoju sposobnost pretvaranja jednog dinara u tri, što me, prisjeća se Ojdanić, ispunjavalo neizmjernim ponosom.
Nakon toga pjevačica je počela dobivati pozive za nastupe na raznim događanjima, festivalima i gostovanjima. Nije prošlo dugo prije nego što je postao poznato ime, a ostalo je, kako kažu, povijest. Međutim, dogodio se odlučujući trenutak koji mu je zauvijek promijenio život. S devetnaest godina postao je otac, no nažalost, njegovo prvo dijete rođeno je s invaliditetom.
Jasmina živi sa mnom od rođenja, ali je, nažalost, invalid od rođenja. Tijekom porođaja primalje su koristile vakuum kako bi joj pomogle pri porodu, što je rezultiralo nekim oštećenjem živaca u njenom mozgu. Zbog toga Jasmina ima osamdeset postotni invaliditet, što se odrazilo na njen govor. Srećom, nije stopostotni invalid i inače može dobro funkcionirati. Jasmina je kao dijete više vremena provodila s mojom majkom, bakom Radinom, jer sam ja radila u motelu. Zahvalna sam što Jasmina nije nepokretna i što joj nisu potrebna invalidska kolica ili pelene. Unatoč govornoj mani, izvrsno funkcionira. Ojdanić je otvoreno govorio o svojim osjećajima prema Jasmininoj invalidnosti.
Era priznaje da se glazba naziva lijekom za dušu, ali priznaje da nije bilo lako pružiti utjehu pojedincima u njihovim najtežim trenucima. Moguće je da su njegova karizmatična osobnost i vitalnost pridonijeli njegovoj sposobnosti da osvoji publiku, posebice žene, tijekom cijele svoje karijere.
Razlog njihove gorljive potjere za mnom do danas ostaje enigma. Ne mogu pojmiti koje osobine vide u meni koje potiču takav žar. Era je, međutim, istaknuo kako u mom karakteru prepoznaju čovjeka od integriteta, te prenio šaljivu anegdotu koju bi se malo koja javna osoba usudila podijeliti sa smiješkom.
Zbog njegove boemske naravi i sklonosti piću sa suradnicima, jednom ga je policija dopratila kući jer je bio alkoholiziran.
Nakon što je svjedočila događaju, Erina majka se uznemirila i počela vikati ime svog sina: “Andrija! Andrija! Što se dogodilo?!” Sutradan je Era imao dogovoren sastanak na štandu na tržnici. Njegova majka je odgovorila stavivši mu luk na nos. Era je opisao osjećaj kao da mu netko čvrsto stisne glavu, a do sedam sati ujutro bio je potpuno trijezan.
