Kao inauguracijski voditelj TV Dnevnika zauvijek će ostati urezan u anale srpske i jugoslavenske televizijske povijesti.
Mića Orlović, poznata ličnost na TV Beograd, bio je istaknuta pojava koja je imala odjeka i kod revnosnih gledatelja i kod onih koji su jednostavno nosili sjećanja iz djetinjstva. Kao novinar, urednik i voditelj na TV Beograd (TVB) imao je značajnu ulogu u oblikovanju povijesti ove nacionalne televizije. Mićin staž na TVB obuhvatio je njezin početak, a imao je i čast da bude inauguracijski voditelj “Dnevnika” koji je proizašao iz studija smještenog na Beogradskom sajmu.
Miloje Mića Orlović, rođen 1934. godine u Valjevu, besprekorno vlada govorom. Međutim, bilo bi netočno pripisati to samo njegovom regionalnom odrastanju na srpskom govornom području. Mića otvoreno priznaje da su njegov izniman naglasak i dikcija izravni ishodi njegove suradnje s jezikoslovcima SANU. Zanimljivo, skromno priznaje da nikada nije mogao parirati brzini čitanja Dušanke Kalanj.
Rane godine života Mice Orlović.
Tijekom Drugog svjetskog rata boravio je u Sarajevu sve dok njegova obitelj nije bila prisiljena otići. Sve vrijeme okupacije boravio je u Velikom Gradištu, da bi se po završetku rata vratio u Valjevo. Upravo u Valjevu aktivno se bavio raznim sportovima poput stonog tenisa, atletike i košarke, au potonjoj se posebno istakao kao član kluba “Metalac”. Često je razmišljao o mogućnosti da nastavi karijeru u sportu da se nije odvažio na medijsku industriju.
Za vrijeme vojnog roka u Bileći, karijeru u medijima započeo je razglasom u vojarni. Upravo je u Bileći službovao uz Stipu Mesića, koji je bio prepoznat po iznimnim organizacijskim sposobnostima i s kojim je održavao pozitivan odnos.
Profesionalni put Milivoja Mice Orlovića.
U današnje vrijeme započeti medijsku karijeru emitiranjem možda se čini nekonvencionalnim, ali u prošlosti to nije bio slučaj. Unatoč tome što se preselio u Beograd kako bi studirao u Studentskom gradu, Mića Orlović je ustrajao u svom radu u RTV industriji.
Nakon uspješno završene audicije započinje svoju karijeru spikera na Radio Beogradu. Zadatak dostavljanja jutarnjih vijesti zahtijevao je rano ustajanje, rutinu koja će se održati tijekom cijelog njegova života. Nakon rada na Radio Beogradu, raspoređen je na novoosnovanu televiziju. Kao inauguracijski spiker Dnevnika, svojoj ulozi nikada nije pridavao toliki značaj kao drugi.
Godine 2010. priznao je da se u razgovoru o toj temi osjećao kao papiga koja se ponavlja, ali je udovoljio zahtjevu novinara i nastavio opisivati njegov izgled.
Umjesto da promatram tehničara koji upravlja kontrolama kao što sam ja radio na radiju, sada sam imao snimatelja ravno ispred sebe. Ova vizualna pomoć pokazala se neizmjerno korisnom, nešto što je nedostajalo u mom prijašnjem radijskom iskustvu. Zaključak prvog dijela Dnevnika dočekan je s slavljem jer smo uspjeli isporučiti besprijekornu izvedbu. Ne mogu točno izmjeriti broj pojedinaca koji su svjedočili mom pojavljivanju te večeri. U to vrijeme televizori još nisu bili uobičajena pojava u kućanstvima, ali su se mogli naći u većini renomiranih trgovina i restorana, privlačeći mnoštvo gledatelja. U početku nisam osjećao nikakvu nervozu; tek sam kasnije shvatio težinu situacije i podlegao njezinoj težini.
Prelazak Mice Orlovića iz Dnevnika u redakciju zabavnog programa označio je značajnu prekretnicu, ne samo za njegov profesionalni put, već i za povijest TVB-a. Ovaj revolucionarni potez predložio je Bill Burns, savjetnik s NBC-a, koji je smatrao da je upravo Mića idealan voditelj zabavnih programa.
Prelazak iz karijere na radiju u brzo okruženje redakcije.
Prelazak u redakciju zabavnog programa za njega je, kako je opisao, osvježenje jer je Dnevnik postao previše predvidljiv i rutiniran.
Osim što je poznat po radu u Dnevniku, Mićina ostavština je i njegova uloga voditelja kviza, doduše relativno kratkog razdoblja od osam godina.
U to su doba kvizovi bili znatno izazovniji u usporedbi s današnjim vremenima, zbog čega su se natjecatelji naprezali u pokušaju davanja točnih odgovora. Mica Orlović je svojom dobronamjernošću, ažurnošću i iskrenim ponašanjem posjedovao izvanrednu vještinu opuštanja natjecatelja, čime je stekao divljenje i poštovanje publike. Osim toga, Mica je preuzeo ulogu voditelja raznih glazbenih festivala s obiljem karizme.
Nakon preseljenja u redakciju inozemnog programa 1978. posvetio se zadatku puštanja 820 videokazeta mjesečno. Te su kasete potom razaslane u razne klubove naših iseljenika, gdje su ih prikazivale. Taj se rad nastavio do 1990. godine, kada je uveden satelitski program. Mića je smatrao da je prelazak samo na satelitsko emitiranje pogrešan, jer su satelitske antene u to vrijeme bile preskupe, pa si ih je većina naših iseljenika teško mogla priuštiti. Ova nesretna okolnost u konačnici je dovela do poraza Srbije u medijskom ratu.
Početkom devedesetih Mica Orlović dobiva pozive da se pridruži političkim strankama poput SPS-a, JUL-a ili SRS-a.
Godine 1982. donio sam odluku da istupim iz Saveza komunista. Ovakav izbor je nastao kao odgovor na stambenu komisiju, čiji sam bio član, koja je dijelila stanove na način koji sam smatrao nepravilnim. U znak nezadovoljstva poderao sam partijsku knjižicu.
Njegova karijera naglo je prekinuta kada su ga nadređeni stavili na obavezni dopust.
Zbog toga je bio primoran na odsustvo uz znatno smanjenu plaću, a Mićina supruga, koja je također bila zaposlena na TVB, suočena je i sa stegovnim mjerama.
Što se tiče tog doba, Mića je izrazio uvjerenje da njegova smjena nije bila samo njegova popularnost. Naveo je da je po odlasku u mirovinu 2000. godine doživio osjećaj preporoda zbog povoljnih koeficijenata i pozamašne mirovine.
Nakon tragičnog atentata na Zorana Đinđića, Mića se pokušao reintegrirati u medijsku scenu.
Nakon što sam pokušao, brzo sam shvatio svoju nesposobnost da izvršim zadatak koji sam imao pri ruci, što me navelo da se odmah povučem.
Mića se osvrnuo na evoluciju televizije od njegova doba, iznijevši svoja razmišljanja 2010. o značajnim transformacijama koje su se dogodile.
Tijekom moje ere, krajolik je bio uvelike različit, kao i perspektive ljudi u vezi s ovom posebnom linijom rada. Kad je katastrofa zahvatila velike razmjere, pretvorila se u unosan pothvat. Pojedinci su usvojili varljivu fasadu. Njihov je cilj bio osigurati vlastiti položaj, akumulirati veće bogatstvo i izvršiti kontrolu nad drugima. Zle namjere i nestašluk počeli su se razmnožavati. Tek nekolicina pojedinaca imala je hrabrosti suprotstaviti se ovom trendu, no nažalost, na kraju su se povukli. U konačnici je trijumfirala težnja za profitom, bez obzira na posljedice.
Biografija Mice Orlovića, prema svim izvorima, obuhvaća ne samo povijest TVB-a, već i suvremenu povijest Srbije.
Obavezna pauza od posla.
Nakon Titove smrti, Jugoslavija je proživjela nemirno razdoblje, a ni profesionalni život Mice Orlovića nije bio imun na posljedice burne situacije u zemlji.
U vrijeme dok sam radio pod ravnateljstvom Goranom Miljkovićem, bio sam počašćen mjestom glavnog urednika programa za inozemstvo. Na jugoslavenskoj razini imali smo izuzetnu ekipu koja je te godine učinila najznačajnijim razdobljem moje televizijske karijere. Tijekom tih 12 godina krenuli smo na putovanja diljem svijeta, stvarajući zadivljujuće emisije o našoj dijaspori. Težina odgovornosti bila je velika, a posao značajan, ali to je također bilo ispunjavajuće iskustvo. U Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi vodio sam ukupno 17 privatnih televizijskih postaja koje su napredovale do 1990. kada je jedan direktor prerano odlučio prijeći na satelit. Izrazio sam svoje protivljenje i stavio veto na odluku, ali sam, nažalost, smijenjen. Posljedice otpuštanja bile su izazovne, jer je bilo teško krenuti naprijed. Sljedeće dvije do tri godine preraspodijeljen sam u marketing unatoč tome što nisam imao nikakvog prethodnog iskustva u tom području. No, kao urednik programa imao sam priliku napraviti dva uspješna kviza pod naslovima “Guinness” i “Istorija srpskog naroda”. Na kraju sam proglašen neprikladnim za tu ulogu i suočio sam se s prisilnim dopustom, koji mogu opisati samo kao prisilni odmor. Mića je izrazio frustraciju činjenicom da je tijekom cijele karijere primao samo 33 posto svoje plaće i da je o tome morao šutjeti do mirovine. Požalio se na izgubljeno vrijeme od 1996. godine, u kojem je trebao iskoristiti svoje najproduktivnije i najzrelije godine. Umjesto toga, bio je zatvoren u svom domu, brinući se o svojoj ženi dok mu je ona uzvraćala brigom.
Tijekom svog života stalno je posjedovao automobile visoke kvalitete, ali nikada nije ulagao u kupnju nekretnina.
Mića je izrazio kajanje što nije uložio u nekretninu za svoju mirovinu, osvrćući se na to žaljenje nakon završetka karijere.
Mića je u trenutku ranjivosti ispričao da ima sklonost prema čestim putovanjima i luksuznim automobilima. Svoj automobil iz snova rado je nazivao “morskim psima”. Unatoč dva reklamna priloga, nažalost je shvatio da je propustio priliku za posjedovanje nekretnine. Mića je duboko obožavao prirodu, zbog čega je razmišljao o kupovini kuće od 150 kvadrata s dvorištem u blizini Beograda, točnije u Šumici. Ideja je bila zamijeniti svoj stan od 84 kvadrata i podići kredit na tri godine. Međutim, strah ga je odvratio od te opcije. Pomisao da će biti opterećen kreditima bila mu je zastrašujuća.
Način na koji je svoju bračnu ponudu iznio Biljani
Po dolasku na mjesto voditelja međunarodnog programa, od svog kuma Drage Ilića dobio sam vijest da će moja tajnica biti Biljana Vukičević. Prošle su tri godine od mog razvoda, a moj kum mi je javio da Biljana gaji nešto prema meni, savjetujući me da obratim pažnju. Poslušavši njegove savjete, otkrio sam da potječe iz izuzetne crnogorske obitelji. Pozvala me da joj se pridružim na ručku u rezidenciji njezinih roditelja, gdje je to trebala biti tradicionalna prosidba. Njenom ocu sam otkrio da sam prije bio oženjen i da imam kćer. Nakon mjesec dana, postavio sam pitanje Biljani da li joj nešto značim. Njen odgovor je bio: “Saznat ćete za nekoliko dana, jer idem u Podgoricu da prvo obavijestim roditelje.” Po njenom povratku iz Podgorice brzo smo se uputili prema matičaru. Ona je netko tko pripada mom svijetu, uvijek me razumije bez napora, a naša komunikacija teče bez napora. Nadalje, razvila je duboku naklonost prema mojoj kćeri. Pred kraj karijere, Mića je izrazio zadovoljstvo okolnostima koje su mu pružile osjećaj mira, pa tako i druženjem s bivšom suprugom. – Utjehu pronalazim u tome što mogu uživati u njezinom društvu – radosno je izjavio.
Mića Orlović, renomirani televizijski voditelj, nije bio običan voditelj; često su ga uspoređivali s legendarnim Johnom Wayneom, služeći kao jugoslavenski ekvivalent. Svojom neustrašivom i zadivljujućom pojavnošću, u kombinaciji sa teksaškim smislom za humor, bez napora je vodio kvizove i zanimljive programe za razgovor. Dok je pružao zabavu, također je utjelovio arhetip Balkanca/kauboja, u oštroj suprotnosti s feminiziranijim pojedincima koji će kasnije krasiti ekrane ukrašeni svilenim kravatama i naušnicama. Ovakav opis Miće Orlovića dolazi od njegovih predanih obožavatelja, koji se jako dive njegovom radu.
Priče o njemu koje su kružile bile su mu izvor velike smetnje.
Iako su ga često mučile brojne anegdote koje su kružile o njemu, odlučio im se ne baviti pretjerano.
Javni trg, poznat kao Čaršija, od davnina je bio sklon izmišljanju priča o istaknutim pojedincima. I ja sam, nažalost, postao žrtva tih neistina. Tvrdili su da sam izgubio udove u navodnim prometnim nesrećama i čak su otišli toliko daleko da su tvrdili da sam se oslanjao na protetičku nogu. Prema tim sam narativima bio označen kao notorni alkoholičar i izvrgnut raznim drugim neutemeljenim optužbama. Ove je riječi izgovorio dotični pojedinac.
Na ispovijedi je otvoreno priznao da nikada nije prigrlio boemski stil života, a svima je bilo jasno da je upravo suprotno.
Nakon što su me vidjeli kako uživam u votki s prijateljima u pubu, ljudi su brzo donosili zaključke i počeli širiti glasine o mojim navodnim svakodnevnim navikama pijenja. Etiketirali su me kao divlju i bezobzirnu osobu, pravog “mangupa!” Međutim, nikad nisam bio boemski način života, barem ne dugo. Početkom 80-ih možda sam se i ja upleo u tu scenu, ali nakon par godina shvatio sam da mi je sastajanje s tom grupom isključivo radi pića postala redovita navika. Osjećajući potrebu za promjenom, udaljio sam se od te gomile i zaradio nadimak “bjegunac”. Kao sportaš, smatram se sretnim što nikada nisam volio alkohol. Ljetni festivali koje sam vodio bili su dosta iscrpljujući za mene, jer sam se često znala zateći da ostajem u pubu do kasno u noć nakon završetka programa. Ipak, uvijek sam cijenio svoj san i radije sam se noću odmarao. Postala mi je navika da se budim u 5:30 ujutro, bez obzira kada idem spavati – to je nešto što otvoreno priznajem.
Iako bi neki mogli tvrditi da bi takav zaključak bio najnepovoljniji ishod, nedvojbeno je još mučnije što je ugledna osoba novinarstva i boemske kulture svoju karijeru zaključila tako što je bila prisiljena uzeti dopust.
Dana 13. veljače 2013. otišao je tiho i ljupko, kako je ispričala sestra iz rezidencije u kojoj je boravio posljednjih dana.
S osmijehom je usmjerio pogled prema meni i izgovorio riječi: “To će biti dovoljno.” Zatim je svoju pozornost prebacio na suprotnu stranu kreveta i mirno utonuo u vječni san. Gordana Perić, cijenjena glavna medicinska sestra Doma za stare u Beogradu, podijelila je za “Blic” ovaj potresan iskaz, glasom nabijenim emocijama i očima punim tuge. Upravo među tim zidovima u 79. godini života preminuo je ugledni televizijski novinar Miloje – Mića Orlović.
