Miloša Bojanića duboko je potresla tragična vijest o iznenadnoj smrti Andrijane Lazić. Kako se s Lazićem poznaje od malih nogu, jer su bili dio iste mreže obiteljskih prijatelja, Bojanića je ovo srceparajuće otkriće potpuno zateklo.
Dubina naše veze daleko nadilazi okvire tipičnog prijateljstva; zamršeno smo utkani u tkivo života jedno drugoga. Ova neraskidiva veza čini jedinstvenu cjelinu, u kojoj se nalazi izuzetno društveno dijete. Ljubav koja je tekla između nje i moje voljene Branke bila je neopisiva, nemjerljiva u svom intenzitetu.
U svakoj prigodi našeg susreta, ona bi me pozdravila s najvećim poštovanjem. Sjećam se jednog slučaja kada mi je prišla i rekla: “Dragi čika Miloše, imam ogromnu želju da se bavim pjevanjem.” Njezina nezasitna znatiželja u pogledu glazbe bila je očita jer je željela shvatiti svaki njen aspekt.
Tražeći upute, potražila je moj savjet za konzultacije. Uvjerio sam je da pjevanje nema zle volje. U njoj sam opazio nepokolebljivu predanost glazbi, viziju koja me dirne do suza dok je izražavam.
Potičući je da svoju karijeru stavi na prvo mjesto, istaknuo sam njezin mladenački šarm i ljepotu, a ona je poslušala moj savjet. U suradnji s Raletom čak je imala priliku producirati pjesme i snimiti spot u okvirima naše rezidencije u Sremskoj Kamenici. Međutim, sudbina je za nju imala alternativne namjere.