Tijekom nedavnog intervjua, Saša Popović, poznata osoba koja stoji iza Grand produkcije, otvorio je svoje rano glazbeno putovanje, osvijetlivši svoj bend prije Slatki greh i svoje bivše umjetničko ime Spasa. Bilo je to 1977. godine kada je Popović krenuo u glazbenu karijeru s “Lira showom” u kojem je iznosio dosad neobjavljene anegdote i spoznaje.
Početni ansambl činile su dvije pjevačice, ali nisam bio zadovoljan. Tada je moj otac ponudio svoju pomoć u stvaranju vrhunskog orkestra. Obavijestio me da su nam potrebni instrumentalisti, što je dovelo do formiranja Slatkog greha. Započeo sam tako što sam prišao Miji, bubnjaru, kojeg sam čuo kako nastupa u Melencima. Zanimajući se za njegovu naknadu, raspitao sam se o njegovoj zaradi, a on je otkrio da je dobio 200.000 dinara. Da bih ga pridobio da se pridruži našoj grupi, ponudio sam mu 400.000 dinara, zbog čega je odmah dao ostavku na dosadašnju dužnost. To je označilo početak moje potrage za ostalim članovima, među kojima su debeli Bor, Zoran, Frenki i mnogi drugi. Troškove je otprilike pet mjeseci pokrivao moj otac, osiguravajući svakome od nas službenu plaću od 200.000 dinara. Kako je vrijeme odmicalo, plaće su nam postupno rasle na 400, 500, a na kraju i na 600 tisuća dinara. Tada je 200 tisuća dinara bilo jednako 200-300 maraka, što je danas otprilike tisuću maraka. Za godinu dana naša je zarada dosegla vrijednost od tisuću maraka. U to vrijeme, točnije 1980., Brena se pridružila bendu. Trenutna vrijednost tog iznosa kreće se oko pet, šest, pa i sedam tisuća maraka. Naši su se nastupi primarno odvijali u hotelima u Vojvodini, a to je bila najveća plaća u jugoslavenskim hotelima.
U početku je naš prvi izbor za pjevačicu bila Spasa, izuzetna osoba koja je, nažalost, morala prekinuti svoju glazbenu karijeru zbog uplitanja zavidnog supruga, profesionalnog boksača Smederevca. Spasa je posjedovala neosporan šarm i scenski nastup, iako glasovne sposobnosti nisu bile najjače. Ipak, uvijek je izgledala zapanjujuće i pružala iznimne izvedbe. Potražnja za našim bendom bila je tolika da su vlasnici hotela s nestrpljenjem iščekivali vijest o našem sljedećem nastupu. Hotel Park u Novom Sadu imao je istaknutu poziciju središnjeg središta glazbenih sastava u bivšoj Jugoslaviji. Njegovu pozornicu krasili su renomirani bendovi poput Sedmorice mladih. Spasa je ostao s nama dvije godine, tijekom kojih smo imali zakazane nastupe u Brčkom, Bačkoj Palanci i bašti hotela Park u Novom Sadu, koja je imala kapacitet od 1500 posjetitelja. Jasno se sjećam kraja ožujka kada ju je Spasin suprug, bokserski kapetan iz Smedereva, oborio s nogu i vezali su se. Unatoč ovakvom razvoju događaja, naš se nastup odvijao po planu. Ljubav ima načina da nas iznenadi, bez obzira na okolnosti. Po dolasku u Brčko dobio je informaciju da je ona u ljubavnoj vezi s doktorom, što se pokazalo kao potpuna laž. Povjerio mi se i rekao: “Slušaj, Sale, ona će večeras i sutra nastaviti s nastupima, ali ja planiram da je dovedem u Smederevo. Ona više neće raditi s tobom, a njeni pjevački dani će proći.” Emocije su nam se na kraju slegle, ali je ostalo pitanje gdje bismo uopće mogli pronaći drugog pjevača? Dvije smo godine svog vremena i resursa uložili u nju, u sve nas, a činilo se da rješenja nema na vidiku.
Pažnju mu je privuklo spominjanje Lepe Brene. U žurbi je kontaktirao sve pjevačke udruge, nadajući se da će osigurati nastup u prestižnim hotelima poput hotela Interkontinental u Zagrebu, Poreču i Sarajevu. Nažalost, nije bilo dostupnih prilika. Obeshrabreni, nakon zabave našli su se u Brčkom, razmišljajući o sljedećem potezu. Spasin muž Mališa već je bio odlučio da ode. Očajnički tražeći mogućnosti, raspitivali su se za pjevačice u Brčkom. Na njihovo iznenađenje rečeno im je da nema nikoga osim Sale, pjevačice koja subotom izvodi samo plesne pjesme s amaterskim bendom. Radoznao je pitao za njezin repertoar i rečeno mu je da pjeva rock pjesme pod imenom Brena. Ime im je bilo nepoznato i bilo im je zabavno. Međutim, nije bilo vremena za gubljenje jer su posteri Salve bili oblijepljeni posvuda.
Sutra u podne okupit ćemo se u hotelu kako bismo svjedočili Spasinom finalnom nastupu. Dok željno iščekujemo Brenin dolazak, zamišljamo je odjevenu u kožne hlače, kožni prsluk, bijelu košulju, s kovrčavom kovrčom i pjegicama na licu. Naše je uzbuđenje opipljivo, zbog čega smo pognuli glave u znak poštovanja kad smo je ugledali. Brenin način govora je tada bio drugačiji, koristeći se autentičnim bosanskim dijalektom poznatim kao Brc. U našem kratkom razgovoru spomenula je upis na Ekonomski fakultet u Beogradu i povremene subotnje pohode na plesne nastupe. Dok se opraštala, nisam mogao ne izraziti skepticizam, smatrajući da ima oko 100 kilograma, iako je tada tvrdila da ima 85 kilograma. Ona inzistira na potonjem, što me navodi da se našalim: “Vjerujem da si mislio reći 185!
Zbog Brene se našao kod njenog oca. Te večeri, kada je počela svirati pjesma Tine Turner, Brena je impulzivno zgrabila Spasin mikrofon i otpevala stihove “Shut bolan”. Nakon nastupa samouvjereno je vratila mikrofon i izjavila: “Tako se to radi.” Dok je dobro pjevala, ostao je neki osjećaj… Sutradan se Brena vratila i svi su se okupili u prostoriji da isprobaju gitare. Kružile su glasine da su prisutne neke supstance, ali nisam imao interesa pridružiti se bendu. Nakon dva dana prišao sam Breni i pitao je da li zna neku narodnu pjesmu, ali nažalost nije. Kao zabavljačica znala je samo pjesmu Meri Cetinić. Osjećajući se očajno, potražio sam njezina oca, a on je ispitivao moju prisutnost, govoreći: “Dječače, zašto si došao ovamo?” Osjećao sam se paralizirano od straha. Bio je svjestan mog identiteta i naše glazbene grupe. Rugao se: “Moja kći kao pjevačica?” Brzo sam ga ispravio, rekavši: “Ne pjevač, nego solist, svestran izvođač.” Kao odgovor, pokazao je prema vratima i hladno izustio: “Gledaj, sine moj, to je tvoj izlaz. Laku noć i zbogom.” I tek tako me istjerao iz svoje kuće. Nakon toga, naša sljedeća postaja bila je Bačka Palanka, gdje kao da je na svakoj zastavi bio lik Spasitelja. Entuzijazam tih pojedinaca doveo je do umnožavanja velikog broja plakata. Bio je to 1. travnja, a dobili smo obavijest da će nam se 5. travnja kao gost pridružiti Mišo Kovač. Po dolasku u hotel dočekao nas je glavni kuhar, direktor Mića i brojni drugi. Iako su nam izrazili toplu dobrodošlicu, naša glavna briga bila je gdje je Spasa. Raspitivali su se za nju, a ja sam ih obavijestio da se razboljela i da je smještena u bolnici u Brčkom na 15 dana. Unatoč Spasinoj odsutnosti, nastavili smo s programom, a ja sam iskoristio trenutak da joj se izvinim zbog izostanka, objasnivši da nije u mogućnosti doći zbog bolesti i hospitalizacije. Ova objava potaknula je cijelu dvoranu da zaori u zboru ‘apri-li-li’.
Unatoč svim izgledima, uspjela se pridružiti bendu pobjegavši iz očevih kandži. Bilo je to 6. travnja kada se sve odvijalo. Caka je stigla u društvu Brene koja je hrabro pobjegla od kuće. S prozora smo gledali kako Brena prilazi sa sivim koferom čvrsto pričvršćenim užetom. Nije bilo potrebe zvati je nakon ovog spektakla; Ispričat ću vam svaki detalj. Dok smo gledali u pozamašni kofer, stigla je Brena, a ja sam iz hotela javio Mići da smo našli pjevačicu. On je bio presretan i uzviknuo: “Bravo, majstore!” Međutim, izraz lica mu se brzo promijenio kada me uhvatio za ovratnik i strogo rekao: “Rekao sam ti da dovedeš pjevača, a ne zamjenu!” Sumnjao je u moj razum, ali sam ga uvjeravala da će sve biti u redu. Brena je dobila sobu, a nas šest se okupilo oko nje. Ponijela je cipele i garderobu, a dok je odvezivala uže, nisam mogao a da ne izrazim svoje sumnje, rekavši joj: “Brena, ovo neće biti dovoljno.
No, u bendu Saše Popovića vrlo brzo se upoznala s cjelokupnim repertoarom, vješto izvodeći narodnjake i potom se uzdigla do regionalne zvijezde, statusa koji traje nekoliko desetljeća.