Nijedno novogodišnje slavlje nije istinski ispunjeno bez uživanja u omiljenom filmskom serijalu “Hajde da se volimo”. Cijela populacija s nestrpljenjem iščekuje svjedočiti zadivljujućim nastupima Lepe Brene u mnoštvu ambijenta. Inauguracijski dio, koji je snimljen 1987., većina gledatelja smatra vrhuncem trilogije.
Ovo ostvarenje ima odjeka među generacijama, uporno bilježi visoku gledanost kad god se emitira, a mlađu publiku osvaja zadivljujućom scenom Breninog odvažnog skoka sa Starog mosta u Mostaru u Neretvu dok bježi od svojih otmičara.
Činjenica da je pjevačica za ovu scenu angažirala kaskadera poznata je među starijim gledateljima. Odvažan skok izveo je Jadranko Fink.
Priča o Mostarcu, poznatom skakaču koji je nekoć bio slavljen kao jedan od najboljih u Jugoslaviji, izaziva duboke emotivne reakcije.
Tijekom ljeta 2020. godine naša ekipa iz Kurira imala je priliku posjetiti Mostar i susresti se s Goranom, bratom osobe koju smo tražili. Povoljno smješten u blizini poznatog mosta koji premošćuje rijeku Neretvu, Goran se, iako službeno u mirovini, bavio turističkim aktivnostima, posebno ih je vodio na izlete brodom po rijeci. Žudno je prepričavao bratovu priču, vraćajući nas u doba snimanja filma “Hajde da vodimo ljubav”.
Poznata produkcija imala je privilegiju predstaviti vlastitu prisutnost.
Goran se sa suzama u očima prisjećao svog iskustva kao zamjena jednog od Breninih otmičara. Ogrnuo se ogrtačem i hrabro skočio s mosta, iako mu je naknada bila nešto niža od bratove. Ipak, Goranu je njegov honorar sasvim zadovoljavajući, dvostruko veći od Jadrankovog.
Snimanje “Hajde da se volimo” dogodilo se 1987. godine, a Brena i njena filmska ekipa provela su četiri dana u Mostaru. Iako je bila najveća zvijezda u zemlji, Brena je ipak bila draga i prijatna osoba. Upravo je na tom mostu redatelj Aleksandar Đorđević primijetio mog brata Jadranka, koji je inače bio talentirani skakač. Jadrankov stas ga je činio savršenim dvojnikom za Brenu. Bio je jednako visok i vitak. Direktor nije gubio vrijeme i obratio se Jadranku s ponudom koju je on odmah prihvatio. Našminkan, s plavom perikom i Breninom garderobom, Jadranko se transformirao u njezinu dvojnicu i izveo skok. No, Jadranko je zbog sunčanih naočala na glavi slučajno udario čelom o vodu i zadobio posjekotinu. Goran se živo sjeća ovog događaja i iznosi ovaj intrigantan detalj.
Brena je izronila iz vode takvom spretnošću da se činilo kao da je skočila, dok je moj brat skočio i sletio u plićak.
Goran je otkrio da je Jadranko za svoj angažman na ovom zadatku dobio izdašnu naknadu.
Dodijeljen mu je iznos od milijun dinara, što je bilo četiri-pet plaća za to vrijeme. U današnjoj valuti taj bi iznos bio otprilike 3.000 konvertibilnih maraka, što je ekvivalentno oko 1.500 eura. Ova izvanredna isplata donijela mu je neizmjernu sreću i dodatno podigla njegovu već postojeću popularnost, budući da su njegovi iznimni skokovi već prikupili znatnu pozornost.
U jeku rata Jadranko je 1993. tragično stradao od snajperskog metka. Kao trajna počast, njegovo je ime urezano u čvrste stepenice koje pojedince vode od mosta prema moćnoj rijeci Neretvi.
