Među nogometašima koji su stekli svjetsku slavu, Zlatan Ibrahimović ističe se kao istaknuta ličnost. Unatoč uobičajenoj percepciji da je njegov život ispunjen luksuzom i uspjehom, bilo je slučajeva u kojima su ga preplavile emocije, osobito u istinskoj obiteljskoj krizi.
Na stranicama knjige “Ja sam Zlatan Ibrahimović”, legendarni švedski nogometaš prisjeća se ključnog trenutka u svom životu kada su njegovo bogatstvo i moć postali beznačajni. Tijekom rođenja njegova sina Maximiliana otkrivena je prava snaga i otpornost, dok je hrabro svladavao ogromnu prepreku.
Max je donio osjećaj novosti, ali njegove česte epizode povraćanja privukle su našu pozornost. Ne samo da se nije uspio udebljati, nego ju je zapravo izgubio. Razlog za to nas je zbunio, ostavljajući nas u nedoumici je li to normalna pojava. Maxovo kontinuirano povraćanje ostalo je misterij, zbog čega smo se zapitali o potrebi i učestalosti povraćanja. Tražeći utjehu, Ibrahimović se obratio obitelji i prijateljima koji su ga uvjeravali da nema razloga za brigu. U pokušaju da se utješi, Ibrahimović se pokušao utješiti u neizvjesnosti.
Nakon što je otkrio sinovu bolest, on i njegova supruga Helena bili su prisiljeni brzo reagirati, što je rezultiralo trenutnom transformacijom u njemu.
Doživio sam intenzivan grč u cijelom tijelu, za razliku od svega što sam ikada prije osjetio. Prije nego što sam postala roditelj, uvijek sam kontrolirala svoje emocije, mogla sam izraziti ljutnju, ludost i niz drugih osjećaja. Svaka se situacija mogla riješiti čvrstoćom i upornošću. Međutim, ovo je bilo potpuno drugačije. Osjećao sam se potpuno nemoćno, nesposoban poduzeti bilo što. Maxijevo stanje se svakim danom pogoršavalo. Djelovao je krhko, s kožom koja mu se lijepila za kosti. Kao da je sam život bio spreman napustiti ga.
Dok se Zlatan spremao za ključni sastanak, od supruge mu je stigla vijest da njihovo novorođenče mora hitno na operaciju želuca.
Zlatan je ispričao svoje iskustvo boravka u bolnici, ne mogavši se sjetiti točne rute kojom je došao do nje. Međutim, živo se sjećao hodnika i izrazitog mirisa koji je prožimao zrak. Njegov jedini fokus bio je pronaći svoju voljenu osobu, a na kraju su ga uputili u prostranu dvoranu gdje ih je vidio kako leže u inkubatoru. Prizor je bio srceparajući; činili su se manjim nego ikad, spojeni na razne cijevi koje su prolazile kroz njihovo tijelo i nos. Muka koju je Zlatan osjećao bila je neopisiva; osjećao se kao da mu je srce nemilosrdno istrgnuto iz grudi. U tom je trenutku iskazao svoju ljubav prema Helen i svojoj voljenoj osobi, priznajući njihovu važnost u njegovom životu. Međutim, bolovi su postali nepodnošljivi, a on je donio tešku odluku da se distancira od situacije. Uz posljednju molbu da se jave ako im nešto treba, Zlatan je žurno napustio bolnicu.
Srećom, kirurški zahvat je dao pozitivne rezultate.
Ibrahimović je rekao da Maxi i dalje nosi ožiljak, ali je i dalje dobrog zdravlja kao i svako drugo dijete njegove dobi. Ovaj podsjetnik služi kao vrijedna perspektiva života, nudeći Ibrahimoviću pozitivniji pogled.
Ubrzo nakon toga, par je pozdravio dolazak svog drugog sina, Vincenta, u njihove živote.
