Doktor Nelet Karajlić, poznatiji pod umjetničkim imenom Nenad Janković, ima mnoge sličnosti s Gavrilom Principom, uključujući i obiteljsko porijeklo. Oba su Jankovićeva praoca bili svećenici, a jedan ga je čak i krstio. Ipak, najznačajnija veza između njih dvojice je mučeništvo Jankovićevog pradjeda Milana Bilbije. Bilbija je odbio falsificirati Principov datum rođenja na zahtjev okupatora, što je rezultiralo pogubljenjem mladića odgovornog za Sarajevski atentat u Beču. Zbog toga je Bilbija zatvoren, mučen i umro dvije godine prije Principa. Stoljeće nakon njegove smrti, kanoniziran je kao svetac, što je učvrstilo njegovu ostavštinu.
Jedan od vođa krajiškog ustanka protiv Turaka 1875. godine bio je moj pradjed pop Ilija Bilbija. Da je za to vrijeme bilo pristupa mobilnim telefonima i da su ustanici u Krajini i Hercegovini mogli međusobno komunicirati, Turci bi se potpuno povukli iz Bosne. U tom bi slučaju Berlinski kongres (1878.) samo priznao postojeće stanje na terenu i dao neki oblik autonomije Bosni i Hercegovini, koja je imala većinsko srpsko stanovništvo. Umjesto toga, „Dayton 19. stoljeća“ rezultirao je time da je Austro-Ugarska Monarhija preuzela upravljanje Bosnom i Hercegovinom, iako je ona do aneksije 1908. de jure ostala dio Osmanskog Carstva. Gavrilo Princip, koji je rođen pola kilometra od Grahova 1894. godine (13. srpnja po starom kalendaru, usp. studeni), došao je na svijet dok je vladala monarhija. Ne zna se tko ga je krstio, da li Ilija, moj pradjed, ili njegov sin Milan. Ovom informacijom Kurir Janković počinje priču.
Austrijske vlasti nastojale su Gavrila osuditi na strijeljanje i zahtijevale da mu se datum rođenja promijeni sa srpnja na lipanj. To bi ga činilo starijim od dvadeset godina, što je bila zakonska dob prema tadašnjim zakonima. Međutim, poznato je da je Gavrilo odbio promijeniti datum rođenja, zbog čega je osuđen na zatvorsku kaznu. Gavrilo, čije je prvotno ime bilo Špiro, dobio je ime Gavrilo po svecu na čiji je blagdan rođen. Upravo su Gavrilovi sudbonosni hici doveli do sloma tri carstva. Moj pradjed Milan ostao je pri svojim uvjerenjima i odbio promijeniti datum rođenja, što je rezultiralo brutalnim mučenjem i smrću u zatvoru 1916. Nakon jednog stoljeća njegovi posmrtni ostaci prebačeni su u crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u Grahovu , gdje je kasnije proglašen svetim.
Nenad Janković u ovoj priči daje objašnjenje svog porijekla.
Prota Milan Bilbija imao je ukupno četvero djece. Najstariji sin Vlade Bilbije bio je član naprednog srpsko-hrvatskog omladinskog pokreta Mlade Bosne, a s Principom je također dijelio sobu u Beogradu. Jelena Bilbija, njegova sestra, pisala je za djecu i bila prva spikerka na Radio Beogradu. Prije gotovo jednog stoljeća ona je u eteru objavila ime nove radio stanice govoreći: “Evo ga Radio Beograd!” Milojko Bilbija, mlađi sin, živio je u Sarajevu. Imao je sina Milana, za kojeg pretpostavljam da je dobio ime po pradjedu. Milan Bilbija bio je televizijski redatelj i odigrao je značajnu ulogu u oblikovanju moje perspektive i naklonosti televiziji. Bio je u braku s Nedom Ukraden, poznatom zvijezdom pop glazbe. Četvrto i posljednje dijete prote Milana Bilbije zvalo se Ruža Bilbija, koja je bila udata za Jankovića. Ona je moja baka s očeve strane, a Janković nas dovodi do sadašnjosti.
Prije nekoliko mjeseci otputovao sam u Grahovo s jedinim ciljem da se poklonim relikvijama svoga pra-pradjeda. Kivot, odnosno relikvijar, izradio je Vojo Bilbija, zubar, karatist, kipar, svećenik i svojevrsni renesansni čovjek. Zaista, čudesan pojedinac! Grahovljani su me toplo i oduševljeno dočekali. I paroh Savko Plavšić i predsjednik Crkvene općine Grahovo Željko Damjanović pokazali su mi da se u crkvi ne nalaze samo relikvije svetog sveštenomučenika Milana (Miloša) Bilbije. U njoj su bile i relikvije svetih apostola Petra i Pavla, svetog apostola Andrije i evanđelista Luke. Iako Grahovo ima manje od tisuću stanovnika, ljubav i odanost ljudi koji su me primili osiguravaju da se ovdje nikada ne ugasi plamen života i vjere.
