Po dolasku na njegovu lokaciju mora se izdržati tridesetak minuta u redu. Roba koja se prodaje toliko je vrijedna da kupci znaju plakati od radosti kad je dobiju. Dodatno, prodavač je otkrio iznos profita koji ostvaruje od samo pet sati rada.
Kako kaže, radi samo tri dana i još uspijeva lagodno živjeti. Troškovi života, tvrdi on, u potpunosti ovise o nečijoj sklonosti ekstravaganciji ili štedljivosti. Na primjer, večerati u otmjenom restoranu i uživati u odresku od 50 dolara svaki dan nedvojbeno je skupo. Međutim, on tvrdi da može jesti hranjive i zasitne obroke za samo 10 dolara dnevno.
Srđan, gastarbajter koji je u Ameriku stigao prije 30 mjeseci, priča svoju priču u kameru. Uspio je osnovati uspješan posao baziran na najtradicionalnijem srpskom jelu koje svaki domaćica može s lakoćom pripremiti.
Kao što svjedoče uspješne priče brojnih pojedinaca, u Srbiji je moguće postići ugodan životni standard kroz poslovne pothvate pokrenute u Americi. Dotični pojedinac potvrđuje da njihov vlastiti posao napreduje.
Srđan, koji je prethodno radio kao gastarbajter u Njemačkoj, a zatim je emigrirao u Kaliforniju u Sjedinjenim Državama, izražava zadovoljstvo svojim sadašnjim poslom. Može se ugodno uzdržavati sa samo tri radna dana u tjednu. Iako rijetko priprema svoja omiljena jela, smatra da to nije potrebno jer živi sam.
Kakav je bio njegov poslovni koncept i kako ga je razvio u uspješno poduzeće?
Priča se vrti oko čovjeka podrijetlom iz Srđana koji sada živi u Kaliforniji i prihvatio se pripremanja domaćih palačinki. Ove su palačinke neizostavni prehrambeni artikl koji se prodaje na brojnim kioscima u Srbiji, a česta su pojava i u kućanstvima u kojima ih majke često peku i po pedesetak. To posebno vrijedi kada su djeca gladna, a kod kuće nema puno hrane. No, postoje sastojci koji su uvijek dostupni u svakom srpskom domaćinstvu, poput jaja, mlijeka i brašna.
Srđan se brine za američke okuse, peče i puni svoje proizvode okusima koje preferira američko nepce. Njegovo radno mjesto je prikolica u kojoj se jedino mogu kušati te delicije. Srđan sada ima istaknutu poziciju, vidljiva kupcima dok ulaze i izlaze iz prikolice. Prikolica kineske proizvodnje koju je nabavio postala je hit među njegovom klijentelom. Njegov šarmantan izgled zaslužio je pohvale, a Srđan ga je uspio isplatiti u samo dva mjeseca, što je potvrda njegovog uspjeha. Prikolica je ukrašena jakim svjetlima koja zrače iz svih kutova i strateški su smještena da privlače poglede prolaznika.
U kameru je ispričao svoju priču Draganu Rakonjcu, koji dokumentira iskustva naših sunarodnjaka koji žive i rade u Sjedinjenim Državama.
Koja je cijena za Amerikance?
Cijene palačinki u mom lokalu su pretjerane. Palačinka s jagodom i bananom u prosjeku košta 12 dolara, dok je najskuplja varijanta s Nutellom 15 dolara. Unatoč visokim cijenama, kupci su spremni platiti 20 dolara po palačinki i čak uključiti velikodušnu napojnicu. Kao rezultat toga, stalno sam rasprodan. Kako kaže Srđan, njegova pomoćnica, inače Meksikanka, potvrđuje da Meksikanci imaju dobar apetit i da im nije žao uživjeti se u obrok.
Prema Srđanovom rasporedu, radi tri dana uzastopno, a potom četiri dana pauze. Tijekom radnih dana zaokupljen je po cijele dane. Dan počinje ranojutarnjom kupovinom, a zatim priprema smjesu kod kuće. Nakon toga u svojoj prikolici odlazi na parkiralište, gdje ostaje do tri sata popodne. Kad se navečer vrati kući, raspakira se i opere suđe. Srđan kaže da mu je nova kineska prikolica otvorila mnoga vrata jer odgovara svim njegovim zahtjevima. Prikolica je opremljena hladnjakom i zamrzivačem za sladoled, što je čini upravo onakvom kakvom je želio.
Srđan napominje da tri dana koliko je zaposlen radi i po 12 sati dnevno. Prema njegovim riječima, žene iz njegove zemlje znatno su otpornije i izdržljivije od drugih. Spominje to u svjetlu prijatelja iz Srbije koji radi na Aljasci, sortirajući ribu na niskim temperaturama.
Srđan skromno priznaje da nikako ne bi mogao parirati kulinarskom umijeću žene o kojoj govori. Unatoč tome, jako se ponosi spoznajom da stanovnici Meksika obožavaju njegove palačinke.
Dotični također navodi da je konzumacija palačinki rezultirala povećanjem tjelesne težine.
Srđan je u tri mjeseca uspio skinuti šest do sedam kilograma. To je postigao potpunim izbacivanjem šećera iz prehrane. Emotivno se osjeća kad vidi kako drugi kupuju i jedu palačinke, koje on više ne smije. Srđan većinu vremena provodi s malom grupom pravih prijatelja, njih ukupno tri ili četiri.
Brojni pojedinci ne znaju engleski jezik, a također ne mogu čitati ni pisati. Srđan je odlučio prikazati slike i odgovarajuće cijene artikala na prikolici kako bi se prilagodio tim osobama. Kao rezultat toga, mogu jednostavno pogledati slike i glasno izraziti svoju želju za određenim predmetom.
U njegovoj ustanovi morat ćete čekati u redu otprilike trideset minuta. Njegova je roba vrlo tražena, a mnogi kupci postaju emotivni i uplakani nakon kupnje.
Prema Srđanovim riječima, on pedantno vodi svu potrebnu papirologiju i suzdržava se od bilo kakvog protuzakonitog djelovanja. On savjesno plaća svoje poreze na dosljednoj osnovi, baš kao i svaki drugi marljiv pojedinac.
Otkrio je visinu naknade koju dobiva za pet sati rada.
Srđan je bio otvoren oko svoje zarade te je ispričao kako u uspješnoj noći može prodati 80-90 palačinki, što rezultira zaradom od 1.000-1.1000 dolara nakon pet sati rada. Po dolasku u Ameriku, razmišljao je o pokretanju posla s roštiljem, ali je na kraju odabrao palačinke jer ih njegova djeca vole i zbog nižih troškova.
Srđan objašnjava da je oslobođen plaćanja poreza za posao s desertima jer se to ne smatra obrokom. Osim toga, njegov posao ne uključuje nikakve prljave ili masne poslove, niti zahtijeva vatrogasnu dozvolu jer nema opasnosti od požara. Kao rezultat toga, on može izbjeći mnoge troškove koji bi inače bili potrebni.
U Americi je oglašavanje usmjereno prema djeci vrlo učinkovito u promicanju prodaje. Međutim, najuspješniji oblik marketinga ostaju osobne preporuke usmeno. To vrijedi za sve proizvode, a posebno za darove.
