Suđenje osumnjičenom dječaku, njegovim roditeljima i Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” održano je danas na Višem sudu u Beogradu, a bit će nastavljeno sutra. Na današnjem suđenju svjedočili su roditelji ubijene djece koji su s osumnjičenikom pohađali nastavu.
Detaljno su opisali svoja razmišljanja o danu i onome što se dogodilo nakon saznanja tragične vijesti.
Atmosfera u sudnici bila je izuzetno napeta i tužna, a mnogi su susprezali suze i emocije.
Ninela Radičević, majka ubijene djevojčice u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikal” na Vlačaru, svjedočila je nakon supruga i započela svoje svjedočenje lijepim riječima za obitelj.
– Mi smo jako lijepa obitelj i sve radimo za njih i živimo za njih – nastavila je:
– Kad me prijatelj nazvao i pitao gdje mi je dijete zbog pucnjave u Ribnikaru, rekao sam da je u školi te sam odmah nazvao Ivana i ispričao mu što se dogodilo u školi. Nekako sam u sebi mislio da će sve biti u redu jer sam vječiti optimist. Tako sam odgajala svoju djecu i vjerovala su mi kad sam rekla: “Sve će biti u redu.” Vjerovala sam u to dok nisam saznala da su nam djeca ubijena – rekla je i dodala:
– Informacije koje su tada dolazile do nas, ja sam ih filtrirao na neki način, da sam čuo da je Dragan ubijen i da stoji na vratima i da su moja djeca dežurna, prihvatio bih druge informacije, to su neka djeca. bili zaključani u teretani. Samo tražim neku promjenu u svemu ovome – rekla je.
Potom objašnjava da je dječaka ubojicu upoznala u hitnoj službi.
– Tijekom trke tog dana od jedne do druge bolnice u potrazi za djetetom i nekim informacijama, vidio sam neke komentare: “Kako to dijete vodite?” Onda sam vidio da ubijaju ubojicu i sjećam se da sam dao neke komentare “To je to to” Ljutito sam rekla tako nešto – rekla je i dodala:
– Vijest da mi je umrlo dijete… Nekako se cijeli život pripremaš za takvu vijest, ali ne za svoje dijete, nego za roditelje, poneku rodbinu, ali nikad za svoje dijete. Nisam imao energije pogledati foto zapis zločina, USB smo dali prijateljima i oni su ga stavili u sef da ne dođemo u iskušenje da ga otvorimo i pogledamo.
Kako je dalje rekla, 6. maj će joj se duboko urezati u sjećanje.
– Rodila se 6. svibnja, prvi put sam je poljubio prije 12 godina, a zadnji put sam je poljubio 6. svibnja – dirljivim je riječima rekla shrvana žena i dodala:
– Kad sam je vidio, izgledala je nekako mirno, spokojno. Obukli smo hlače i košulje i rekla sam Ivanu, nemoj joj oblačiti haljine, naljutit ćeš se, znaš da ih ne voli.
Potom je objasnila što se dogodilo 8. svibnja kada su pokopali svoje dijete.
– Jako mi je teško, ispraćamo bebu. Puno prijatelja, obitelji, ali bilo je jako loše – rekla je i dodala da su po njezinu mišljenju krivi dječakovi roditelji i škola.
– Nedopustivo je da nam se nešto događa iza leđa, možda ne namjerno, ali tako je. Ne mislimo da je škola odgovorna, ali i škola je odgovorna. Očito škola ne zna osnovnu definiciju odgovornosti ili se osjećaju krivima i neće se osjećati odgovornima. Studentske obveze ne štimaju – govori o odgovornosti.
Ninela Radičević dodala je kako su sada, nakon svega ovoga, šokirani onim što su doživjeli.
– Vrijeme nas ne liječi, djeca rastu i ja sam sretan zbog njih, ali s druge strane, nje nema i vrijeme je stalo. Moramo naučiti živjeti s tim.
