Poruka upozorenja švedskih ministara Karl-Oskara Bolina i Pala Jonsona, koji pozivaju svoje sugrađane da se pripreme za potencijalni sukob u Švedskoj, izazvala je zabrinutost među stanovništvom i dovela do tvrdnji oporbe o nepotrebnom poticanju panike.
Gordana Antunović, osnivačica udruge Inicijativa za kreativno komuniciranje, izrazila je zabrinutost zbog moguće panike u zemlji koja se, unatoč dva stoljeća mira i neutralnosti, našla na pragu NATO-a. Ona je to izjavila gostujući u jutarnjem programu Kurir televizije, uključivši se iz Göteborga.
Prema njezinoj potvrdi, upozorenja da se treba spremati za rat doista su izazvala određene reakcije, ali njezina percepcija sugerira da intenzitet tih reakcija možda i nije tako pretjeran kako se to prikazuje u medijima.
Prije nego što nastavim, želim pojasniti da nisam autoritet po ovom pitanju. Moja perspektiva je perspektiva prosječnog građanina koji u ovoj zemlji živi 23 godine. Malo mi je pretjerano da se u medijima najavljuje skori rat, kao što je to često slučaj uoči ovakvih događanja – komentirao je Antunović, koji je nadalje naveo:
Ministar na ovom mjestu doista je izrazio potrebu da se Švedska pripremi za rat, a s njim se slažu i vojska i policija. Međutim, u raznim raspravama koje sam vodio s pojedincima s kojima živim i s kojima surađujem, ideja da je Švedska upletena u rat potpuno je neprihvatljiva. Istodobno, ono što je izazvalo malu nelagodu među onima koji su migrirali ovamo i dobili švedsko državljanstvo je najava ULF-a da bi državljanstvo potencijalno moglo biti oduzeto onima koji odbiju sudjelovati u potencijalnom sukobu.
Iznenadne i intenzivne reakcije ministara pojačane su činjenicom da je Švedska uživala u dužem razdoblju mira, što njihov odgovor čini još značajnijim.
Značajno razdoblje, Švedska je ostala neuključena u ratovanje, privlačeći pojedince iz regija zahvaćenih sukobima da potraže utočište unutar njezinih granica. Šveđani su, voljno i nevoljno, prigrlili one od nas koji smo stigli s vlastitim traumama, a oni su možda stekli neki uvid u realnost rata kroz interakciju s našom djecom. Srećom, oni sami su bili pošteđeni da to iskuse iz prve ruke. Vjerujem da su platforme društvenih medija imale ulogu u podizanju svijesti te djece i mladih o opasnostima rata. U početku je to možda potaknulo osjećaj nacionalnog ponosa ili sličan osjećaj, ali kako vrijeme prolazi, primjećujem da razum prevladava. Potpuno sam uvjeren da nemaju želju sudjelovati u oružanom sukobu.
