Jedna od najomiljenijih srpskih serija je “Selo gori, a baba se češlja”. Iako je posljednja epizoda emitirana prije sedam godina, fascinacija likovima iz neobičnog sela kraj Zapadne Morave ostaje nepokolebljiva.
Svojim iznimnim umijećem Radoš Bajić je vješto dočarao srpske seljake u njihovim surovim i raznolikim životima, bilježeći potresne i manje potresne sudbine s kojima su se susretali. Ne čudi što je serija odjeknula među nebrojenim pojedincima.
Da spomenemo, Petlovac je izmišljeno selo koje se nalazi u zapadnom Pomoravlju, smješteno između Kruševca i Trstenika. Snimanje serije odvijalo se u selima Kukljin u opštini Kruševac, Bogdanje u opštini Trstenik, kao iu okolini Kragujevca i Trstenika.
Kukljin preuzima ulogu sela Petlovac, gdje se nalazi Radašinova kuća i konoba Džame i Jakoja, dok je selo Bogdanje dom Smiljane, Dragojla i njihovog prijatelja Mitra.
Kuća koja pripada Radašinu je, zapravo, kuća babe Cane. Podijelila je svoje susrete iz prve ruke sa filmskom ekipom i pružila uvid u to kako je bilo biti na setu.
Tijekom rada na terenu, Aleksandra Cvetković Cana ispričala je kako su nailazili na pojedince koji su iskazivali interes da snime nešto u okolici.
Kad se moj pokojni suprug raspitivao o inspiraciji za snimanje na tom određenom mjestu, naišao je na jednostavan odgovor. Filmaši su objasnili da su se odvažili na obalu rijeke Morave i otkrili da je to savršeno okruženje. Privuklo ih je osamljeno područje, daleko od užurbane ceste, a očarala ih je prisutnost stare kuće i prostrane staje koja je vrvjela stokom. Baka Cana je, prisjećajući se prošlosti, ispričala koliko je trajalo snimanje.
Tijekom šest godina posvetili smo se snimanju njihovih života na filmu. Naše vrijeme provedeno s njima potaknulo je duboku vezu, kao da smo obitelj. Svaki od njih odisao je ljubaznošću i dobrotom. Posebno je Radašin bio blagog držanja koje je zahtijevalo da povisi glas da bi ga se čulo. Elokvencija s kojom je govorio ostavljala me bez riječi – mišljenja je tim koji stoji iza Balkan Tripa.
Iako turisti i dan danas posjećuju kuću, mještani tvrde da u njoj nitko ne stanuje, što jako žalosti baku Canu jer je ona, zajedno sa sinom i snahom, uvijek tu.
Prema babi, Radoš je selo u nizu nazvao Petlovac jer se nalazi na brdu u Medveđi.
Cana je izrazila svoje divljenje Radašinu, ističući njegovu izuzetnu dušu i karakter. Naglasila je da je svaka njegova radnja bila ispunjena zlatnim dodirom. To dovoljno govori o dubokom utjecaju koji su Radoš Bajić i njegov tim imali na Canu i njezinu obitelj.
Petrlovac je nedavno u svoje zagrljaje ponovno primio Radoša Bajića.
– Zato… Rastanci nose tugu, a susreti nostalgiju, nostalgiju ispunjenu emocijama. Posle 17 godina od osnivanja i sedam godina od završetka, ponovo sam posetio svoje prebivalište u Petlovcu, odnosno u selu Kukljin, koje se nalazi nedaleko od Kruševca – napisao je Bajić.
Osim toga, glumac je imao priliku upoznati i svoju gazdaricu, baku Canu, koja trenutno živi s kćeri.
Glumac je odao iskrenu počast preminulima, među kojima su Manda, Žota, sudac Velibor, Dragojlo, Đoda, inspektor Kečić i Mitra iz Dubiča. Uspomena na njih živi i nikada neće biti zaboravljena. Glumac je naveo i nedolazak voditelja Rake Petrovića i njegovog sina Radeta, što je unijelo osjećaj tuge. No, usred emocija, topao je i doček Cane, koji je tijekom deset godina snimanja bio ljubazan domaćin, počastivši sve slasnim krafnama, mekikama i jibanicama. Dok se glumac opraštao, Cana ih je u suzama nagovarala da se vrate, na što je glumac odgovorio: “Drugi put.
