Kao stariji sin Zlatana Ibrahimovića vidljivo je naslijeđe očevog talenta. Nevjerojatnom brzinom iz tinejdžera se ubrzano pretvara u mladića koji svojim intrigama osvaja svijet.
Zlatan Ibrahimović, istaknuti nogometaš s naših prostora, unatoč odlasku u mirovinu, i dalje je popularna ličnost u javnosti, a svojim djelima i riječima izaziva više pažnje nego ikad. Osim toga, njegov najstariji sin Maksimilijan krenuo je očevim stopama i postao pljuvana slika slavnog sportaša, a mnogima je uzor.
Trenutačno je igrač Milana do 18 godina, a razni nogometni stručnjaci predviđaju da će krenuti očevim stopama i u godinama koje dolaze postati jedan od najistaknutijih igrača svoje generacije.
Nema sumnje da adolescent, koji se ubrzano približava svojoj sedamnaestoj godini, posjeduje mnogo šarma. Svoje zapanjujuće crte lica naslijedio je od majke, koja je poznata po upečatljivoj ljepoti i isklesanoj tjelesnoj građi, te očevoj karizmi. Ova kombinacija ga je učinila nevjerojatnim zavodnikom, ostavljajući mnoge ljude podijeljenim oko toga kojem roditelju više sliči. No, čini se da većina vjeruje da se on povodi za ocem Zlatanom.
Kako je Max rastao, tako je počeo pratiti oca na svaku utakmicu, a i sada ih se može vidjeti zajedno na tribinama raznih sportskih događaja. Dubina njihove povezanosti očita je snimkom snimljenom tijekom jednog od njihovih treninga.
S druge strane, javnost nije dobro informirana o ozbiljnom zdravstvenom problemu s kojim se Zlatanovo dijete susrelo po dolasku na svijet. Nažalost, njegov opstanak je bio doveden u pitanje.
Knjiga Davida Lagerkranca “Ja sam Zlatan Ibrahimović” govori o najvećem švedskom nogometašu koji je ikada postojao. Sportaš govori o izazovnim razdobljima u svom životu kada ni novac ni moć nisu imali nikakvu vrijednost. Nedvojbeno, očinstvo je najznačajniji aspekt Ibrahimovićevog života, no rođenje sina Maximiliana jako ga je pogodilo jer je djetetu odmah bilo loše.
Kad je Maksi stigao, sve je bilo novo i uzbudljivo. Međutim, počeli smo primjećivati da često povraća i da ne dobiva na težini, već gubi. Nismo bili sigurni koji je razlog tome. Je li to bila normalna pojava? Kontinuirano povraćanje je bilo zabrinjavajuće i tražili smo savjet od obitelji i prijatelja. Pokušali su nas uvjeriti da nema razloga za brigu, ali ostali smo neuvjereni. Zlatan je rekao: “Pokušao sam se utješiti, ali nisam se mogao otresti osjećaja da nešto nije u redu.
Bila sam u potpunom grču, cijelo tijelo mi se grčilo na neopisiv način. Nikad prije nisam doživio ništa slično. Prije djeteta, osjećala sam se nepobjedivom– nedodirljivom, kada su u pitanju emocije. Bez obzira koliko sam bila ljuta ili uzrujana, uvijek sam znala da će snaga i upornost na kraju prevladati. Ova je situacija, međutim, bila posve drugačija. Ovdje sam bio nemoćan, nisam mogao išta učiniti. Maxi je iz dana u dan postajao sve slabiji, a vidjelo se da je njegova sitna građa samo koža i kost. Kao da ga je sam život pokušavao napustiti.
Unatoč uvjerenju da je hrabar, kada se suočio s vijestima o nadolazećoj operaciji želuca svog sina, Zlatan se nije mogao suočiti s realnošću situacije. Doznavši da je zahvat blizu, Helen ga je obavijestila o intervenciji, a Zlatan je uznemiren pobjegao iz bolnice.
“Ne mogu se sjetiti puta do bolnice, samo hodnika unutar nje i njezinog izrazitog mirisa. Moji očajnički upiti doveli su me do prostrane sobe s inkubatorom, gdje je ležao Maksi. Djelovao je još sitnije nego prije, nalik na krhku pticu s brojnim cjevčicama umetnuta u njegov nos i tijelo. Bila sam svladana bolom u srcu, govoreći Helen da ih volim oboje i da mi znače sve na svijetu. Međutim, nisam mogla podnijeti ovo više svjedočiti. ‘Molim te, nazovi me za sve što želiš, ‘ Molio sam prije bijega’, ispričao je Zlatan.
Unatoč početnim borbama, Maksim je izrastao u nevjerojatno privlačnog i snažnog mladića, sa samo jednim ožiljkom koji je služio kao dokaz njegove hrabrosti i upornosti od trenutka kada se rodio. Moglo bi se tvrditi da je te osobine naslijedio izravno od svog oca.
Uz Maksa, Zlatan i Helena imaju dvije godine mlađeg sina Vincenta.
