Tijekom razgovora, Janjuš je govorio o svom druženju s Mihailom i pričama o njihovim nesuglasicama, rasvijetlivši je li mu brat ostavio oproštajno pismo i sadržaj otkriven na njegovom telefonu.
Janjuš je ispričao svoja sjećanja na život uz pokojnog brata Mihaila.
Sjećanje na njegovo rođenje živo mi je urezano u sjećanje. Ja sam bila tek dijete od 10 godina, dok je moj mlađi brat tada imao samo 8 godina. To se dogodilo istog dana kada sam bio na proslavi rođendana svoje sestre od tetke u Beogradu. Upravo u tom druženju teta mi je otkrila vijest – dobila sam brata. Slika tog trenutka ostala je u meni, stalno prisutna u mojim mislima. Unatoč njegovom nemiru, koji je smetao drugima, našao sam se ispunjen radošću. Od tog dana moja je ljubav prema njemu eksponencijalno rasla. Svaki dan njegova odrastanja ostao mi je urezan u sjećanje – od prve izgovorene riječi do svakog detalja koji se odvijao. Sjećam se svega, svakog trenutka.
Mediji su vrvjeli od nagađanja o razlozima njihova otuđenja, a Janjuš se konačno pozabavio pitanjem jesu li se oni doista suzdržali.
Suprotno onome što su mediji pisali, nije točno reći da nismo imali nikakvu komunikaciju. Ideja da nismo imali nikakav kontakt potpuno je lažna. Istina je da se naša veza udaljila zbog mog dužeg boravka u inozemstvu i kasnijeg sudjelovanja u reality showu. Naši ograničeni susreti tijekom tog vremena bili su primarni razlog našeg razdvajanja. Međutim, važno je napomenuti da je on već bio odrasla osoba i da je imao autonomiju živjeti svoj život kako je smatrao prikladnim. Iako možda nisam bio u potpunosti zadovoljan ili zadovoljan njegovim izborima, nikada ga nisam uvrijedio niti spriječio njegove osobne odluke. Čak i da sam ga negativnim postupcima pokušao spriječiti, siguran sam da ne bih uspio. Jedno ostaje neosporno – prije preuzimanja krune, on je imao najviše mjesto u mom srcu.
Janjuš je ispričao kako je primio vijest o bratu.
Iako sam kad sam izašao iz kuće imao osjećaj da nešto nije u redu, moje najgore strahove potvrdile su moja bivša supruga i teta. Ovaj dan, možda još mučniji od dana kada sam kupio lijes, postao je najniža točka mog postojanja. Sjećanja na naše djetinjstvo, svaka slika i uspomena, preplavile su mi misli. Janjuš je ispričao da je razmišljao ima li znakova da će Mihailo pribjeći samoozljeđivanju.
Janjuš kaže da je ljubav njegovog oca prema njihovoj majci bila bez premca jer su bili duboko povezani i svakodnevno komunicirali. Unatoč tome, nije bilo naznaka bilo kakvih problema ili nevolja, što Janjuša i njihovu obitelj duboko žalosti. Na pitanje jesu li upoznati s nekim problemima koji muče njihova oca, Janjuš je odgovorio:
– Niko nije znao da bilo koji problem ima, niko, a jadan je sigurno možda i imao, a ćutao, da mi je samo rekao pa šta god da je rešio bih, sve se da rešiti, osim nažalost stvari koje je uradio – rekao je Janjuš, pa prokomentarisao internet nasilje koje je Mihailo trpeo.
– Internet nasilje je svakako užasno i tome treba stati na put..ali mislim mogu da napadam sada i da pričam šta god i milion teorija i svega, ali mislim da to nije uzrok..
Janjuš otkriva da u Mihailovom telefonu nisu ništa pronašli.
– Ništa nismo pronašli, osim da je postavio sliku na svom telefonu svoje majke sa srcem ispod oka, i samo njenim kontaktom u telefonu, zadnje što je poslao našoj mami bila su 3 srca… Od tog trenutka mu se izgubio svaki kontakt i niko nije mogao da ga dobije..do dana kada se ušlo u njegov stan i zatekli šta smo zatekli…
Janjuš je progovorio o sahrani i tome kako njihovi roditelji podnose celu situaciju:
– Bilo je mnogo ljudi, i dalje dolaze, zaslužio je da bude, moja porodica je zaslužila, mrava zgazili nisu, duša me boli za majkom i ocem i bratom, ja imam Krunu pa lakše podnosim sve i ako me guši u grudima, ali se borim… Mnogo im je teško, mnogo – rekao je januš, pa otkrio da postoji nešto zbog čega se danas, posle svega kaje.
– Jedino što se kajem što više vremena nismo provodili zajedno, ali to je život, kada odrasteš svako ide na svoju stranu, pogotovo ja koji sam imao drugu porodicu.. Ne kajem se jer nisam mogao da mu pomognem, znam da nisam, ali se kajem što ga nisam barem zagrlio onako kao kada je bio mali, kada sam ga grlio i ljubio da se mami žalio kako ne može da izdrži koliko ga gnjavim… Mnogo sam ga voleo, mnogo… On je bio moje sve…
