Olga Karleuša, poznatija kao Olja, 2003. godine debitovala je na sceni izdavanjem svog prvog albuma “Žene lavice” u izdanju “Grand” produkcije. Tijekom nekoliko godina, Olja je nastavila producirati albume, stvarati hitove na vrhu ljestvica i kretati se svijetom pop glazbe. Međutim, u jednom je trenutku odlučila smanjiti svoje javne nastupe i umjesto toga se fokusirati na privatne poslovne pothvate i odgoj sina.
Tijekom razgovora otkrila je detalje svog prvog pojavljivanja u showu, visinu svoje zarade i vrhunac svoje slave. Ispričala je i ključni susret sa suprugom Predragom Petrovićem koji joj je preokrenuo život.
U ekskluzivnom intervjuu za našu emisiju Olja je otkrila kako je prošle godine uspješno položila pravosudni ispit. Ovo postignuće bilo je posebno značajno jer se u to vrijeme oporavljala od teškog zdravstvenog stanja.
Po završetku srednje škole u Beogradu odlučili ste se za studij prava na Pravnom fakultetu. Što je motiviralo ovu odluku i posjedujete li još uvijek strast prema ovom području rada?
Olja navodi da je završila pravno-birotehnički smjer te da je upisala i završila pravo. Osim ovih uspjeha, prošle je godine položila i pravosudni ispit. Nažalost, imala je zdravstveni problem koji joj je otežavao ostvarenje svojih ciljeva. Međutim, umjesto da dopusti da je to razočara, odlučila je iskoristiti priliku da se oporavi i usredotoči na svoje učenje. Pravosudni ispit smatra jednim od najzahtjevnijih za polaganje te je ponosna na svoj uspjeh. Olja voli područje prava i smatra da je ono njezina prava strast. Prepoznaje koliko je važno imati odvjetnika u kući, tim više što se i ona i suprug bave raznim profesijama. Život je nevjerojatan, a ona je zahvalna na prilikama koje su joj se ukazale.
Jesu li vam liječnici prošle godine dijagnosticirali tromb i plućnu emboliju?
Tema o kojoj je razgovarala bila je bliska, ali je na kraju dobila odobrenje. Njezina je poruka istaknula važnost osluškivanja vlastitog tijela koje funkcionira kao dobro podmazan stroj koji nas brzo upozorava na probleme. Ustrajnost i, što je najvažnije, vjera mogu voditi pojedinca prema rješenju, čak iu naizgled nemogućim situacijama, uz pomoć više sile.
Kakve ste emocije proživjeli nakon spoznaje da nešto nije u redu?
Iako nisam osjetio nikakvu tjelesnu bol, osjećao sam neodoljiv osjećaj gušenja, što mi je otežavalo disanje. Tek po izlasku iz tunela shvatio sam koliko je zapravo mračan i ugnjetavan. S postojanim uvjerenjem i nepokolebljivim vjerovanjem, pojedinac ima sposobnost ostvariti izvanredne podvige, kako fizički tako i mentalno.
Mogu li dobiti duži izvorni tekst za rad? Navedeni tekst je prekratak da bi se ponovno stvorio bez značajnije promjene njegovog značenja.
Nakon što sam osjetio nelagodu u nozi, podvrgnut sam rendgenskom snimku koji je otkrio krvni ugrušak u plućima, što je dovelo do trenutne hospitalizacije koja je trajala 18 dana. Iako kirurška intervencija nije bila potrebna, stanje je bilo neizvjesno i zahtijevalo je pažljivo praćenje jer je predstavljalo potencijalnu prijetnju. Bila je to igra čekanja da se ugrušak ili pomakne ili otopi, s prijetećom mogućnošću iznenadnog i strašnog ishoda.
Kakvo je bilo vaše iskustvo rada u butiku prije nego što ste krenuli u karijeru?
I danas radnom trgovinom obuće, koja se nalazi u Siti pasažu, tada je upravljala grupa muškaraca. Tijekom tog vremena, butici su se hvalili najljepšim ženama kao osobljem. Tamo sam počela raditi jer sam studirala, a otac me nije podržavao i rekao mi da mi neće dati novac. Odgovorio sam da to nije problem i da ću se zaposliti negdje drugdje. Bila je to lijepa faza mog života. Kad sam započela pjevačku karijeru, brojni su se novinari raspitivali o mom dosadašnjem boravku u butiku. Razmišljao sam jesam li nešto sakrio ili nisam. Očekivao sam upite o brendu, ali ovo je evidentno opaka industrija u kojoj je bolje govoriti loše o nečem dobrom.
U kojem ste trenutku naišli na Lelu, pjevačicu koja vas je uvela na pozornicu?
Nakon toga, imao sam zadovoljstvo upoznati Lelu, ženu koja se pokazala neprocjenjivom pomoći i stalnim pratiteljem tijekom mojih ranih borbi. Bez nje nikad ne bih mogao sklopiti poznanstva koja jesam. Ona me je upoznala sa Stevom Simeunovićem, idejnim tvorcem hita “Žene lavovi”, kao i sa Raletom i drugim imenima koja se vezuju za “Grand” i njegove brojne uspjehe. Ukratko, Lela je bila nepokolebljiv izvor podrške tijekom cijelog mog života.
Nadaleko popularnu pjesmu “Žene lavovi”, koja je postala senzacija diljem Balkana, stvorio je nitko drugi do Steva Simeunović.
Hit je, po meni, klasik koji odolijeva zubu vremena. Stivu sam tada poklonio završen album, ali je Saša Popović izrazio nezadovoljstvo, rekavši da nam treba pjesma koja se zove “A1” i koja je na kaseti. Lela i ja smo tada potražile Stevea, a on je, vidjevši moju atraktivnu, plavu, kovrčavu kosu i moje 22 godine, asocirao na lavice.
Tijekom tog razdoblja, nema sumnje da ste imali najprivlačniju prisutnost kao vokal na programu.
Kad razmišljam o svom izgledu u usporedbi s drugim pjevačima koji su doživjeli brojne fizičke promjene, ne želim glumiti poniznost. Nakon usporedbe, čini se da je razlika između mene i tih pojedinaca nesaglediva. Unatoč tome što sam si dopustila da se udebljam 15-20 kilograma i možda djelujem ekscentrično, vjerujem da i dalje zadržavam atraktivan izgled.
Glazba koju ste producirali bila je provokativne prirode.
Pjesme koje sam snimila bile su usmjerene na osnaživanje žena i morale su imati pobjedničku kvalitetu. Od svih pjesama koje sam snimio najdraža mi je “Mamin sine”. Uz baladu uvijek je morala biti i neka vesela pjesma. Iako je bilo nekoliko pjesama koje sam snimio, “Brushalter” mi je najmanje najdraža. Iako je to tada bio siguran hit, više nije dio mog repertoara za nastupe. Međutim, uvijek je na kraju pjevam na svakom nastupu jer se stalno traži. Stoga je postala izvedbena špica i zapravo je bila ideja Marine Tucaković.
Živjeti u trenutku iznenadne popularnosti u mladoj dobi od dvadeset dvije može biti prilično teško. Samo pojavljivanje u dvije televizijske emisije može privući pažnju mnogih.
19. svibnja izašao je moj album. U petak sam gostovao u Grand Showu koji je vodio pokojni Minimax. Nakon toga, pojavio sam se na Grand Parade, zatim još jedan Grand Show, i na kraju opet Grand Parade. To je trajalo dva tjedna, a do lipnja sam već odradio 26 radnih dana. Važno je napomenuti da nisu svi bili na jednom mjestu, jer sam putovao od zemlje do zemlje. Ovo je bilo sasvim drugačije vrijeme, jer je jednostavno pojavljivanje u popularnoj emisiji ili u široko tiraženom časopisu bilo dovoljno da privuče pozornost. Danas je, međutim, teško znati na koliko sam predstava bio u zadnjih deset godina, a povratne informacije koje dobivam često su da mi “nešto fali”. Sada živimo u vremenu u kojem će samo mali broj emisija privući značajniju publiku, a sve ostalo ovisit će o umijeću novinara i voditelja da iz njih izvuku zanimljiv sadržaj vrijedan medijskog praćenja.
