Suzana Mančić u svom slavlju slavi slavu svetog Mihovila arkanđela, dok je prije slavila krsnu slavu svetog Ivana Krstitelja, a od tada je dala objašnjenje za promjenu opredjeljenja.
– Cijenjeni arkanđele Mihael, to mi je na veliki ponos. Sveti Đurđic, to je bio ponos moje majke i mog muža, slavila sam ga otprilike osam godina, a onda sam shvatila: “Vidiš kako žene nakon razvoda izgube samosvijest, izgubiš prezime. i vaš ugled.” Tada sam donio odluku prigrliti očevu čast. Ipak, sveti Ivan predstavlja slavu crkve u kojoj sam kao donator pridonio. To je crkva koja se nalazi na Centralnom groblju, gdje su pokopani moji roditelji. U znak zahvalnosti uručena mi je plaketa i ikona – objasnila je Suzana prigodnom prilikom.
Inače, Uzana je nedavno otkrila intrigantne detalje iz svog osobnog života.
Dopustite mi da podijelim osobni detalj o sebi. Ušao sam na ovaj svijet s izuzetnom težinom od 5 kilograma i 150 grama, što me čini prilično krupnom bebom. Moj porod zahtijevao je upotrebu pinceta, a moja je majka izdržala tri dana trudova, što ju je naposljetku odvratilo od daljnje rađanja djece. Iako sam primila puno ljubavi i brige, moji su roditelji bili nevjerojatno strogi. Njihova su očekivanja bila jasna, razgraničavajući što je dopušteno, a što nije. Iako sam rođen u srcu Beograda, svoje sam formativne godine proveo u zajedničkom stanu. Za one koji nisu upoznati s ovim konceptom, to je podrazumijevalo životni aranžman u kojem je više obitelji živjelo u neposrednoj blizini. U mom konkretnom zajedničkom stanu bili smo jedina obitelj s djetetom, dok su ostale stanovnike činili bračni par i dva samca. To je prigodnom prigodom istaknuo i voditelj.
