Unatoč golemoj tuzi koju je osjećao, Marko Janjušević Janjuš smogao je hrabrosti i održao srdačan hvalospjev na sahrani svog mlađeg brata Mihaila Janjuševića. Nazočni su bili brojni članovi obitelji i bliski prijatelji koji su se oprostili od Mihaila dok je pokopan. Najpotresniji trenutak bio je kada je Janjuš, duboko dirnut vlastitim riječima koje su odjeknule kod svih prisutnih, simbolično bacio sat u kantu za smeće.
Janjuš je, obraćajući se voljenoj Miki, ispričao što je čeka u zagrobnom životu prije nego što je bacio sat u raku.
Janjuš je neutješno plakao, molio malog brata da ga ne pokopa i pitao kamo je krenuo.
Janjuš se oprostio od brata, održavši iskreni govor koji je ostavio dubok trag.
Dopustite mi da predočim svoje čitanje izražavajući nešto. Tijekom svog života dobio sam mnogo ljubavnih pisama, ali ovo mi predstavlja posebnu poteškoću. Dragi moji prijatelji, moj voljeni brate, teško mi je obraćati vam se na ovaj način, jer ne želim da itko pogrešno protumači moje namjere. Stalno si u mojim mislima, uz mog brata. Čin pisanja ovog pisma nije bio naporan, ali se čin njegovog čitanja pokazao kao težak zadatak. Ti si, moj dragi brate, deset godina mlađi od mene. Uvijek ste bili oličenje vještine i otpornosti, a mi smo navikli na vašu sposobnost da se nosite sa svakom situacijom. Kao naš mlađi brat, ti utjelovljuješ ljubaznost. Nikada ti nisam istinski izrazio dubinu svoje zahvalnosti za tvoju prisutnost kao brata u mom životu. Stvari su mogle krenuti drugim tijekom i naše bi nevolje bile manje teške, ali nismo odabrali taj put. Vaša snaga, koju ste uvijek iznova demonstrirali, bila je izvor inspiracije. Naš djed, koji ti je dao tvoje ime, čeka tvoj dolazak na drugu stranu. Nedvojbeno će se razviti duboki razgovor između djeda i unuka. Ne nerviraj se, Mihailo… Tražim tvoj oprost za sve nepravde koje sam počinio. Da je moguće, skočio bih za tobom – svečano je izjavio Janjuš.
