Brutalno poštena profesorka Milika Novković, sada u devedesetim, primjećuje šta uništava porodicu
Milica Novković, dečiji psiholog, objašnjava da su promene u obrazovanju prvi put uvedene u svim zemljama u tranziciji 1990-ih godina.
Kroz više od 40 godina prakse uvidjela je sve anomalije u savremenom načinu odgoja djece. Provela je život tražeći put do ljubavi i istine. Ona često ističe da je glavna prepreka da porodice više ne budu zdrave edukacija i obuka kažnjavanja i nagrađivanja (ucjene), model koji ostavlja trajan utjecaj na djecu i društvo u cjelini.
Zašto su porodice devastirane, ona detaljno objašnjava kroz nevjerovatne životne primjere i priče iz višegodišnje prakse i rada na terenu, u školama i vrtićima.
edukacija, vršnjačko nasilje, fizičko nasilje, verbalno nasilje, osnovna škola, srednja škola, razvoj i obrazovanje, nasilje, psiholog
Fotografija: Shutterstock
Devedesetih godina prošlog vijeka sve zemlje u tranziciji su najprije pokrenule obrazovne reforme, zamijenivši tradicionalno obrazovanje „plišanim“ obrazovanjem, a prije toga postojala su dva modela obrazovanja – klasično kažnjavanje i obrazovanje u dobroj vjeri.
– Deca znaju pravila koja se moraju pridržavati, nekad ljubazno, a nekad silom. Iako se djeca boje štapova, s vremenom shvate da je to nešto što ne mogu izbjeći. U takvoj porodici postoji više ljubavi prema djeci i više poštovanja prema roditeljima i odraslima.
Uvijek se zalagala za kreativno obrazovanje.
– Kreativno obrazovanje bez kazne i nagrade u potpunosti je u skladu sa Hristovim jevanđeljem. Djeca trebaju postaviti granice, 21. vijek zahtijeva dobrotu, bogobojaznost i poštenje, a to se može postići samo ljubavlju. Milica Novković je istakla da porodica koja se uspešno kreativno obrazuje, čiji život se zasniva na ljubavi i dobroti, postaje originalna, originalna, uvek sveža, neponovljiva, slobodna, uvek u skladu sa božanskim principima.
Njena osećanja prema deci i obrazovanju su neopisiva.Kada je 1994. godine otvorila vrtić, shvatila je mnoge stvari.
– Već smo doživjeli raspad porodice prije nekoliko godina i prihvatili nove načine obrazovanja. Dobili smo čudno i čudno obrazovanje koje ja zovem “luksuz”, a Česi i Slovaci ga zovu “mekoća”. Devedesetih su nam to dali zajedno sa demokratijom, a ne tradicionalnim odgojem gdje se ne bi moglo reći da je to nasilje, više tatin štap ili mamin varalica je prijetnja. Ali oni tvrde da smo nasilni i okrutni. Postali smo veoma kompleksni. U tradicionalnim porodicama, rekla je, dobro je poznat model roditeljstva – rad, red, šta je dozvoljeno, a šta ne.
Ona ističe da kada dijete dođe u svijet koji ne poznaje, voli jasnoću.
– Mora da zna šta se od njega očekuje i šta se od njega traži, jer su svet i život veoma složeni. Devedesetih godina prošlog vijeka ova porodica je napustila autoritarni obrazovni sistem i prepustila se luksuznom životu, stalno su prijetili da se štap mora ukinuti, a svjedočili smo da je novi model obrazovanja donio više nasilja. Umjesto da budemo bolji, mi se pogoršavamo. Neko se šali sa nama. Dakle, umjesto štapa, dobijamo šargarepu.
Nakon svih promjena koje su u odgoju djece napravili svjetski stručnjaci iz agencija širom svijeta, primijetila je da mališani postaju nepodnošljivi.
– Posle tri godine u vrtiću shvatila sam da deca postaju nepodnošljiva, pogotovo što smo počeli da primenjujemo pozitivno uslovljavanje i laganu prinudu. Možete vidjeti kako je dizajniran. Ti si običan roditelj koji maše štapom, prijeti, a onda nameće neki profesionalni izraz. Pa sad razmisli šta nije u redu s tobom. Kažem ti da nije ništa. Naša generacija djeluje iz straha. Sada ubacuju interese između djece i posla – ako uzmete igračku, dobijete… klinac na kraju počne da vas uslovljava, sve dok u trenutku kada okrene volan, izgubite edukativnu bitku.
Ona je naglasila da djeca lako primjećuju i razumiju stvari, a roditelji ni ne primjećuju kako ih mališani “zavaravaju”.
-Onda dete širi obim svoje slobode i tu je kraj. Ovo je početak anarhije, kada dete počne da dominira u porodici, može sve i sve da kaže, ali nije mu sve u korist, jer ne zna. Došao je na ovaj svijet i tražio da se sve uredi, da ga roditelji upoznaju sa zakonima života, ali nije dobio.
Ona smatra da “meko” roditeljstvo polako razbija tradicionalne porodice iznutra.
– Roditelji naivno veruju da je pozitivno uslovljavanje, stara “šargarepa” zaista nešto novo, a to je ljubav. Danas su roditelji postali loši sluge svoje djece, a djeca loši gospodari svoje djece. To su nove uloge u porodici našeg vremena, koje su samo logična posljedica luksuznog odgoja, a istovremeno su zakonom zabranjene, ističe profesor i objašnjava:
– Kada pozitivno uslovljavate svoje dete govoreći: “Ako jedeš, ako pokupiš igračke, ako sedneš na nošu, ako požuriš i spremiš se za vrtić… Daću ti touch telefone, slatkiše, crtaće , igrice, nove igracke, “lazni razlozi”… Onda je normalno da su deca pohlepna i nece da rade nista bez interesa.Stoga, šargarepa koju svaki roditelj, a posebno majke, ubacuje između svoje dece i svog posla će Odgajati mito i korupcija nisu ljubav.Gdje ima interesa nema ljubavi.
Prvi put kada mu nešto ne dozvolite, uzvratiće klasičnim kaznama koje su roditelji zabranili.
– Pohlepno dete postaje agresivno, jer kada mu prvi put kažete: “Ne, ne može, ne, ne dam, nemam…” dete će uzvratiti klasičnim kaznama, roditelji su zakonom je to zabranjeno. Da, jer dijete zna da je prezaštićeno društvom i pravima djeteta i niko ne smije glasno da viče, a kamoli da ga udara. U tom trenutku uloge se zamjenjuju, dijete postaje diktator, a roditelj poslušni sluga. Pohlepna, agresivna djeca su također lijena. Ne može da radi kućne poslove, ne može da ide u vrtić, ne može da uči, ne može da ispunjava uobičajene porodične obaveze.
Roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da se pretvaraju da je sve normalno.Dete je centar njegovog života i centar sveta.Malog diktatora možete samo podmićivanjem umiriti,podmićivanjem ga kontrolisati i učiniti ga malim diktatorom. učiniti ili poslušati bilo šta. Ova kontrola se vremenom smanjuje kako vršnjaci i društvo preuzimaju kontrolu tokom adolescencije.
– Kao što vidite, nije sve kako izgleda. Roditelji svoju djecu svojevoljno ne stavljaju na vrh nepostojeće porodične piramide. Jednostavno su nekritički prihvatili nametnuti luksuzni odgoj i dobili sve što su najmanje očekivali. Sve ostalo se dešava i dešava bez njihove volje. rezultat? Roditelji pate, djeca pate, “Šargarepa” luduje, a u društvu se sprema bura.
Jednom je otkrila da je to bio početak porodičnih ratova otkako su djeca dobila brojeve telefona da prijave da li im roditelje tuku ili govore loše. Kada je Slovenija donijela ovaj zakon, odvedeno je više od 1.450 djece.
– Ko može uzeti našu djecu ako nisu ugrožena ili zanemarena? Gdje su ih odveli i da li je bilo ko da ih bolje obrazuje? br. Umjesto toga, centri za socijalni rad bi nam oduzimali djecu i smjestili ih u hraniteljske domove ili porodice, proglašavajući roditelje nepodobnim jer su nam djeca agresivna, pohlepna, lijena i tvrdoglava. Gospođa Novković je zaključila da pretjerana zaštita djece može imati najopasnije posljedice.
Bez ljubavi, pažnje, iskrenosti i razumevanja, želja za materijalnim stvarima, dokazima i prihvatanjem biće beskrajna, zapamtite ovo.
