Dana 3. svibnja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” život je izgubio dječak Andrije Čikić. Miloš Čikić, dječakov otac, nedavno je na društvenim mrežama podijelio priču o obiteljskoj prijateljici koja je šest mjeseci nakon nesretnog događaja sa svojom kćeri, otprilike iste dobi kao dječak, posjetila Andrijev grob.
Trećeg maja dogodila se stravična tragedija u školi na Vračaru, gdje je dječak ubojica iz vatrenog oružja ubio nekoliko svojih vršnjaka. Među žrtvama ovog bezumnog čina bio je i Andrija Čikić, daroviti mladi skladatelj i pijanist. Svaki dan njegovi roditelji s ponosom dijele radove svog sina na društvenim mrežama, ističući njegov neosporan talent i gubitak koji je svijet pretrpio.
U tišini smo bespomoćni, za naše suborce i mlade koji su stradali u svibanjskim događajima. „Usred tišine ostaje samo sunce. Smjelo prisustvo u mjesecu listopadu postavlja pitanje: je li ovo Miholjsko ljeto na koje se aludira Đoletova pjesma?
Mir tišine prekidaju samo letimična viđenja malih ptica na putu prema nepoznatim odredištima. Ogromna tuga mjesta tjera je da pobjegne, a riječi su premale da obilježe dubinu emocija.
Plamenove svijeća gasi vjetar. Nosi li ovo simboličan prikaz života koji su prerano prekinuti?
Nalazimo se na groblju, emocija nam je teško, a riječi malo. Svrha našeg boravka ovdje je odati počast prijatelju koji provodi pola svoje godine brinući se za nebeska polja. Ova prijateljica, koja je vršnjakinja moje Staše, ostavila nas je s dubokim osjećajem žalosti. S velikom tugom okupili smo se danas ovdje, umjesto uobičajene radosti koju smo nekada dijelili kada smo obilježavali njegove rođendane i postignuća.
Ostaje nam osjećaj bespomoćnosti, nesposobnosti djelovati za svoje najmilije i mlade koji se mogu suočiti s neizvjesnom budućnošću.
Koja je svrha našeg današnjeg okupljanja?
U trenu se sav moj bijes raspline. Što se dogodilo s bijesom koji sam osjetio zbog pukog matematičkog problema? Zašto je moj bijes, koji sada izgleda nelogičan, tako brzo nestao?
Obavijaju me sunce i tišina u ovom nadrealnom listopadskom trenutku. To je nježan podsjetnik da njegujem svoju djecu s istom nježnošću koju ovaj mjesec daruje meni.
Tišina prisutna u ovom trenutku je tišina poštovanja. Izraz radosti roditelja koji su doživjeli gubitak djeteta, raspitivanje o dobrobiti našeg vlastitog potomstva, još jednom čini koncept aritmetičke binarne klasifikacije spornim.
Postoje zagrljaji koji imaju veću snagu čak i od najmoćnijih tihih osjećaja.
Svima nam neki dani služe kao podsjetnik.
Nakon što sam iskusio ono što sam doživio, nadam se da više nikada neću biti isti kao prije.
“Mom prijatelju Milošu, koji je doživio gubitak vlastitog djeteta, najteže pada osjećaj tišine, a kao najizazovniji aspekt svoje tuge opisuje tišinu koja ga dočeka kada se vrati kući.
Otac ubijenog dječaka izrekao je nekoliko srceparajućih riječi. Rekao je da nema riječi koje bi mogle utješiti situaciju. Umjesto toga ponudio je zagrljaj kao posljednju gestu.
U svjetlu nedavnih događaja, pokrenuta je peticija da se natječaj za nadolazeće skladatelje nazove u čast dječaka koji je pretrpio ozljedu. Kolarčeva zaklada već je raspisala natječaj u rujnu, ali su odlučili prihvatiti prijedlog i preimenovati ga u Memorijalno natjecanje mladih skladatelja Andrija Čikić.
U tragičnoj masovnoj pucnjavi koju je izveo 14-godišnji ubojica, uz Andriju Čikića, ubijeno je ukupno osmero njegovih školskih kolega. Osim toga, život je izgubio i Dragan Vlahović, koji je bio omiljen među djecom i radio je u osiguranju.
