Tijekom svoje 35-godišnje vladavine Jugoslavijom, Josip Broz Tito nastojao je posjetiti sve gradove na području SFRJ, osim jednog – koji se nalazio u Srbiji. Iako je Tito čak sedam puta posjetio Čačak, uvijek je to bilo u prolazu dok je putovao u Užice.
Povjesničari tvrde da je Josip Broz Tito rijetko planirano posjećivao Čačak. Vjeruje se da je to bilo zato što je grad povezivao s Ravnogorskim pokretom, pokretom na koji je tijekom svog života kao doživotnog predsjednika Jugoslavije gledao sa sumnjom.
Prema povjesničarima, Čačani su kod njega uvijek bili doživljavani kao četnici. Nagađa se da je to zbog blizine grada Ravnoj Gori i popularnoj pjesmi “Na planini, na Jelici”. Nasuprot tome, policijska izvješća iz Kraljevine Jugoslavije 1940. godine svrstavaju Čačak u poznato “žarište” komunizma.
U ovom gradu živjeli su poznati komunisti kao što su Filip Filipović, Kosta Novaković, Dragiša Mišović, Milka Minić, Miloš Minić i drugi.
Unatoč prevladavajućem mišljenju o ovoj lokaciji, Titov pogled na nju bio je drugačiji. Stariji Čačani pričaju da su prije dolaska predsjednika SFRJ preventivno, ponekad i tjedan dana ranije, privođeni oni koji su bili percipirani kao opozicionari režimu. Grad je prozvan i mjestom koje treba izbjegavati zbog događaja koji su se odigrali tijekom drugog Titovog posjeta. Naime, dok je držao govor, nestalo mu je struje, što je još više zacementiralo etiketu “buntovničkog grada”.
