Dok je Eugen, 20-godišnji student iz Požege koji studira u Zagrebu, ušao u stan u potkrovlju, nije zatekao ništa neobično. Stan je imao skromnih 20 četvornih metara, sa standardnim sadržajima poput kreveta, male kuhinje i kupaonice. Mjesečna najamnina ovog studentskog stana bila je 350 eura.
Eugen komentira da je stan bio i uredan i smješten na poželjnom mjestu, a da je sve to fantastične vrijednosti.
Tomislav, 30-godišnji stanodavac, uvjeravao ga je da je trenutno stanje na zagrebačkom tržištu nekretnina prilika da se u centru grada nađe stan za dugoročni najam za manje od 500 eura. Nemoguće je drugačije pronaći takav posao.
Eugen je izvijestio da je dotična osoba bila ljubazna i da je s njom lako razgovarati. Lako su se dogovorili, a nakon simpatičnog druženja, pojeli su pivo. Spomenuto je da je kopija ključa od ulaznih vrata napravljena za Eugena, ali je nažalost nenamjerno ostavljena kod kuće. Međutim, pojedinac je obećao isporučiti ključ Eugenu tijekom njihovog sljedećeg susreta.
Tijekom njihovog prvog sastanka, “stanodavac” je tražio da mladi student osigura dio najma i polog unaprijed. Kako bi osigurao stan, Eugen je Tomislavu, čovjeku kojeg se ne sjeća prezimena, ali za kojeg kaže da je visok, jako tetoviran, s jakim bh. naglaskom i bradom, platio 300 eura od traženih 750 eura. Eugen se ponovno sastao s Tomislavom kako bi osigurao ostatak uplate, a Tomislav je pristao donijeti ključ ulaza na predviđeni datum useljenja za dva dana i pomoći oko useljenja. Međutim, nakon toga je došlo do komplikacija.
Prema sjećanju govornika, prvotno je otkriveno da je osoba doživjela sudar automobila zbog čega nije mogla komunicirati. Govornik je odgovorio prešutnim pristankom, odlučivši ne izreći nikakve optužbe ili pogrdne primjedbe o namjerama pojedinca. Umjesto toga, govornik je odlučio pričekati još dva dana kako bi promatrao daljnji razvoj događaja.
Tomislav nije odgovarao na pozive puna dva dana, kaže Eugen. Umjesto toga, komunicirao je putem WhatsApp poruka, povremeno napominjući da zbog operacije nije u mogućnosti razgovarati. Eugen je ubrzo shvatio da je Tomislav zapravo bio na dvije do tri operacije i da se nije obazirao na njegove pozive. “Sinulo mi je da sam prevaren”, priznaje Eugen.
Nakon što je Eugen predao 750 eura osobi koja je tvrdila da je vlasnik stana, otkrio je da je prevaren. Uvidom u katastar pokazalo se da nitko s tim imenom ne postoji. Tek nakon što je složio istinu – da je osoba koja se predstavila kao Tomislav prevarant, da stan nije u njegovom vlasništvu i da vjerojatno nije bilo prometne nesreće – shvatio je da je prekasno. Unatoč tome što je incident prijavila vlastima, policija nije pomogla.
Gospodin se nije mogao sjetiti prezimena niti registracije dotične osobe, za koje su ga nadležni obavijestili da su bitni podaci. Prema njegovim riječima, iz postupanja inspektora bilo je vidljivo da mu u tom pogledu neće biti pružena nikakva pomoć.
Eugeneova priča nije jedinstvena u Zagrebu jer sličnih iskustava među onima koji pokušavaju iznajmiti stanove posljednjih mjeseci ima na desetke, ako ne i stotine. Čini se da su svi postali žrtve slične prijevare. Platforme društvenih medija, posebno Facebook grupe posvećene traženju i najmu stanova, preplavljene su pričama o prijevarama i upozoravajućim pričama. Na području Zagreba pojavila se skupina pojedinaca koji pod lažnim identitetom iznajmljuju stanove, prije nego što ih navodno daju u podnajam. Ovi pojedinci savjetuju potencijalnim iznajmljivačima da provjere vlasništvo u zemljišnim knjigama i da provjere vjerodostojnost svoje osobne iskaznice. U nekim slučajevima prevaranti idu toliko daleko da fotografiraju tuđe stanove i reklamiraju ih kao svoje. Jedan takav primjer je muškarac imena Alen Škoro koji preko lažnog profila i slika stana u Puli iz Bukinga iznajmljuje stan u Zagrebu.
Izvješće o tržištu nekretnina za Zagreb navodi da se svake godine sklapaju brojni ugovori o najmu stanova i kuća, koji se broje u desecima tisuća. Kad bi samo deset posto tih ugovora bilo lažno, lažljivi stanodavci mogli bi potencijalno akumulirati između pet stotina tisuća eura do milijuna eura godišnje, kapitalizirajući na stanarima koji ništa ne sumnjaju.
Prepoznavanje prevaranata može biti težak zadatak jer mnogi rade pod lažnim identitetima i koriste više telefonskih brojeva. Ilustracije radi, na stranicama Policijske uprave zagrebačke zabilježene su samo dvije prijevare vezane uz najam stanova u posljednja tri mjeseca. Ovi slučajevi uključivali su dvojicu muškaraca koji su bili odgovorni za ukupno 17 lažnih iznajmljivanja stanova, čime su zaradili ukupno 25.000 eura.
Vlasti istražuju slučaj prijevare pri najmu koja je prouzročila štetu od 400 do 900 eura, ovisno o veličini i lokaciji stana. Prevarant, lažno se predstavljajući, objavljuje oglase za najam stanova na društvenim mrežama i od potencijalnih iznajmljivača traži predujam. No, nakon primitka uplate, počinitelj nestaje bez traga, priopćeno je iz MUP-a.
Što je razlog naglog porasta prijevara s najmom?
Prevladava uvjerenje da postoji problem potražnje koja nadmašuje ponudu i da je Airbnbov fokus na dnevni najam rezultirao eksponencijalnim povećanjem troškova dugoročnog najma.
Ako slučajno tražite stanove za najam u Zagrebu, možda će vam biti od koristi podatak da na Facebooku postoji najmanje pet različitih grupa posvećenih toj namjeni. Članstvo u svakoj grupi broji se u desecima tisuća, a uobičajeno je vidjeti upozorenja o mogućim prijevarama i lažnim aktivnostima. Važno je ostati na oprezu i educirati se o lažnim profilima i prijevarama s kojima se često susreće u ovim grupama.
Prema Eugenu, prevaranti imaju dobro koordiniranu shemu prijevare koja djeluje u tandemu. Naime, kada pojedinac objavi oglas u kojem traži stan, poput “student traži stan u centru za 500 eura”, prva osoba koja se javi često je suučesnik prevaranta.
Kako se priča dalje razvijala, nastavio je spominjati svog poznanika koji trenutačno iznajmljuje stan u okolici. Prema njegovim riječima, ovaj prijatelj je divna osoba i cijena stana je prilično razumna. Nakon toga šalje svoje podatke za kontakt putem Messengera kao sredstva za dijeljenje informacija.
Na pitanje vjeruje li ili ne da je prijevarna aktivnost bila organizirana, Eugen je odgovorio izjavom da vjeruje da jest i da vjerojatno nije sam u tom uvjerenju. Dotični prevarant navodno se hvalio kako upravlja s još nekoliko stanova u gradu Zagrebu. Unatoč Eugenovom neuspješnom pokušaju da alarmira nadležne, zagrebačka policija priopćila je da takve slučajeve prijevare shvaća ozbiljno. Ako počinitelj uspije nagovoriti stanara da mu unaprijed plati najmanje 135,14 eura, to se smatra kaznenim djelom prijevare i policija će ga automatski procesuirati. Osuđeni prevarant može dobiti zatvorsku kaznu od šest mjeseci do pet godina.
Shema je jednostavna: prevarant unajmljuje stan od stanodavca, a zatim ga nezakonito daje u podnajam. Prevarant može zahtijevati polog ili može krivotvoriti ugovore o najmu s brojnim pojedincima, izvlačeći novac od svakog obećavajući im skori boravak. Prevarant se često poziva na potrebu popravka stana, tražeći kratko vrijeme, nekoliko dana ili tjedana, da majstori završe svoj posao. Međutim, na dan useljenja prevaranta nema nigdje, ostavljajući pravog vlasnika da se sukobi sa skupinom pojedinaca koji su sada položili pravo na nekretninu i traže natrag svoj novac.
Prema riječima Anastazije Darijević, vlasnice agencije za nekretnine, u Zagrebu je zamjetan porast prijevara s rastom popularnosti Airbnba.
U današnje vrijeme prevaranti su lakše koristili iznajmljene stanove kao fasadu za svoje spletke. Njihova metoda uključuje iznajmljivanje stana putem Airbnb-a na jedan dan. Tijekom tog dana, ako deset ljudi posjeti stan i položi polog, prevarant je već zaradio tisuće eura. Ovoj metodologiji praktički se ne može ući u trag i teško je identificirati pravog vlasnika stana.
Agencije poput njezine preuzimaju zadatke koje obično izbjegavaju i najmodavac i stanar. To uključuje temeljit pregled isprava, osobnih iskaznica i punomoći koje se odnose na vlasništvo. Osim toga, pomno provjeravaju najmoprimčevu povijest zaposlenja i olakšavaju formalizaciju ugovora o najmu, uključujući plaćanje poreza.
