Rat u Bosni i Hercegovini ostavio je neizbrisive ožiljke na sve narode koji su u njemu sudjelovali, ali među brojnim pričama o patnji, razaranju i sukobima, postoje i one koje svjedoče o ljudskosti, prijateljstvu i hrabrosti. Jedna takva priča, koja dugo vremena nije bila prikazana, govori o emotivnom rastanku između Srba i Bošnjaka u selu pored Sokolca. Ovaj videozapis, koji nije bio prikazivan za vrijeme rata, donosi jednu drugačiju perspektivu od one koju su u to vrijeme oblikovali mediji.
U vrtlogu rata, zapadni mediji, kao i mnogi drugi međunarodni izvori, nastojali su što uvjerljivije prikazati neprijateljstvo i mržnju među narodima Bosne i Hercegovine. To je bilo dio šireg narativa kojim su se pojačavali sukobi i naglašavala etnička podijeljenost. U tom kontekstu, bilo kakva priča o solidarnosti, zajedništvu ili prijateljstvu između zaraćenih strana, kao što je ova o rastanku Srba i Bošnjaka, jednostavno se nije uklapala u opću sliku koju su tadašnji mediji nastojali prikazati.
Ovaj trenutak, koji je snimljen u jednom malom mjestu pored Sokolca, svjedoči o dubokom emotivnom rastanku između Srba i Bošnjaka, prijatelja i komšija, koji su se, uslijed ratnih okolnosti, morali razdvojiti. Uprkos sukobima i strahotama koje su ih okruživale, u tom trenutku nije bilo mržnje ni neprijateljstva među njima. Umjesto toga, vidimo ljude koji su se opraštali s tugom, kao dugogodišnji prijatelji koji su dijelili život u istom selu, radili zajedno, živjeli u miru i međusobnom poštovanju.
Rat je donio entitetska razgraničenja i podjele koje su mnogi do tada smatrali nezamislivim. U tom novom, podijeljenom svijetu, ljudi su se osjećali primorani otići “u svoj entitet”, gdje su tražili sigurnost i novu priliku za život. Međutim, taj odlazak nije bio bez tuge i bolnih uspomena. Ovaj videozapis bilježi upravo te emocije – Srbi i Bošnjaci koji su se rastajali ne kao neprijatelji, već kao prijatelji čiji je životni put nasilno razdvojen ratom.
Činjenica da ovaj videozapis nije bio prikazivan za vrijeme rata govori o tome koliko je važno kontrolirati narativ i percepciju sukoba. Mediji su često odigrali ključnu ulogu u oblikovanju mišljenja međunarodne javnosti, a priče poput ove, koje bi mogle potaknuti pomirenje ili barem izazvati suosjećanje s obje strane, često su bile potisnute u drugi plan. Umjesto da se naglasi zajednička patnja i ljudskost među narodima, te da se pruži prostor za pomirenje, narativ se fokusirao na produbljivanje podjela.
Ovaj emotivni rastanak Srba i Bošnjaka pokazuje koliko je složena i višeslojna bila stvarnost rata u Bosni i Hercegovini. Iako su etničke i vjerske razlike bile ispostavljene kao glavni uzrok sukoba, u mnogim zajednicama su ljudi i dalje održavali međusobne odnose, prijateljstva i poštovanje koje nije moglo biti jednostavno izbrisano ratnim zbivanjima. Ova priča nije samo primjer humanosti u teškim vremenima, već i podsjetnik da čak ni rat ne može u potpunosti uništiti veze koje su ljudi gradili kroz zajednički život.
Danas, s vremenske distance, ovakvi videozapisi mogu poslužiti kao važan podsjetnik na ono što je zaista važno – na ljudskost, suosjećanje i potrebu za pomirenjem. Narativ o neprijateljstvu i podjelama ne može biti jedina istina o ratu u Bosni i Hercegovini. Ljudi su, čak i u najtežim trenucima, pokazivali hrabrost i spremnost da se usprotive mržnji, gradeći mostove umjesto zidova.
Ovaj emotivni rastanak je jedan od tih trenutaka, neispričana priča o ljudima koji su, unatoč svemu, ostali prijatelji i komšije, i koji su, iako prisiljeni na rastanak, zadržali poštovanje i ljubav jedni prema drugima. Priče poput ove trebaju biti ispričane i zapamćene, jer one pokazuju pravi duh Bosne i Hercegovine – duh koji se ne može tako lako ugasiti ni pod teretom rata i podjela.
