Senija Karamehić, rođena 1949. godine u Derventi, Bosna i Hercegovina, tokom svog života i rada pokazala je izuzetnu hrabrost i principijelnost. Diplomirala je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i posvetila se radu u prosvjeti, gdje je izgradila karijeru ispunjenu zalaganjem za vrijednosti pravednosti, mira i tolerancije. Od početka profesionalnog puta do penzionisanja 2012. godine, Senija je težila da obrazovanje bude inkluzivno i u skladu s pravima i dostojanstvom svakog djeteta. Danas živi u Varešu, gdje je njeno ime postalo sinonim za građansku hrabrost i otpor segregaciji i diskriminaciji.
Zbog svoje posvećenosti očuvanju principa ljudskosti, Senija je dobitnica prestižne nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost. Nagrada je dobila ime po Dušku Kondoru, poznatom borcu za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, i dodjeljuje se pojedincima koji su u izuzetno teškim okolnostima demonstrirali hrabrost i zalaganje za pravdu i mir. Senijin doprinos je posebno značajan zbog okolnosti u kojima je djelovala i u ratu i nakon njega, kada su mnogi živjeli pod prijetnjom, dok su socijalne i etničke podjele bile naglašene.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Senija se odlučila na čin koji je za mnoge bio izraz najvišeg nivoa ljudskosti i hrabrosti. Svjesna rizika kojima se izlaže, spašavala je pripadnike druge etničke grupe koji su bili progonjeni isključivo zbog svoje etničke pripadnosti. U ratnim uslovima, kada su mnogi bili primorani da biraju strane, ona je odabrala da ostane na strani ljudskosti i pravednosti, što je značilo rizikovanje sopstvenog života. Skrivala je ugrožene ljude u svojoj kući, pružala im zaštitu i sigurno utočište, često u trenucima kada su se nadali samo preživljavanju. Ovaj čin izdvaja Seniju kao jednu od onih koji su ostali nepokolebljivi i u najtežim vremenima, kada je ratno ludilo uzimalo mnoge nevine živote.
I u poslijeratnom periodu Senija je nastavila s principijelnim stavovima. Njena borba protiv diskriminacije i segregacije u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine nastavila se kroz funkciju direktora Osnovne škole u Varešu. Godine 2000., nakon što je suočena sa zahtjevima lokalnih vlasti i predstavnika međunarodne zajednice, uključujući OHR, da podijeli učenike po učionicama prema etničkoj pripadnosti, Senija je odbila da učestvuje u tome. Kada su vlasti odlučile da će organizovati segregaciju učenika uprkos njenom stavu, dala je ostavku i napustila poziciju direktora škole. Smatrala je da takva praksa ugrožava dostojanstvo djece i njihove porodice, kao i temeljna načela obrazovanja koja bi trebalo da budu oslobođena bilo kakvih oblika diskriminacije.
Senija Karamehić bila je jedina osoba u tom trenutku koja je dala otkaz i javno se suprotstavila segregaciji u školstvu, dok su mnogi pristajali na podjelu po etničkoj osnovi. U više od šezdeset škola širom Bosne i Hercegovine te 2000. godine uvedena je praksa podjele učenika prema nacionalnosti. Nažalost, takva praksa u nekim školama traje i danas. Senijin čin otpora segregaciji bio je veoma rijedak, ali izuzetno važan jer je pokazao mogućnost drugačijeg pristupa i ukazao na potrebu za promjenama. Danas se njezino ime često spominje kao simbol borbe protiv diskriminacije u školskom sistemu, ali i kao podsjetnik da hrabri pojedinci mogu napraviti razliku, čak i kada se suočavaju s velikim pritiscima.
Godinama kasnije, Senija je ostala dosljedna sebi i svojim principima. Njene riječi iz 2002. godine i dalje odjekuju među onima koji se bore za pravdu i dostojanstvo: „I sada bih se isto ponašala kada bi, ne daj Bože, bilo ko nepravedno progonio nekoga.“
