Meho Čeliković, Bosanac koji je tokom rata napustio svoju domovinu, ispričao je svoju potresnu životnu priču za Source.ba portal. Kao i mnogi drugi koji su u prvim danima rata morali bježati od nasilja, Meho je otišao iz Bijeljine i pronašao novi život u Francuskoj. Njegova priča je svjedočanstvo o gubicima, preživljavanju i izgradnji novog života, koji su obilježili sudbine mnogih bosanskohercegovačkih izbjeglica.
“Rat je prvo počeo u Bijeljini,” prisjeća se Meho. “Sve je došlo iznenada. Uhvatili su me Arkanovci i gotovo da sam bio strijeljan u jednom podrumu.” Međutim, sudbina je htjela drugačije, te mu je život spasio Srbin koji je bio s Arkanovcima, a koji ga je poznavao iz grada. Meho, zahvalan za taj čin milosrđa, morao je brzo napustiti Bijeljinu. Njegova sigurnost je bila ugrožena, a iza sebe je ostavio cijeli svoj dotadašnji život. “Kada je počeo rat, izgubio sam sve,” kaže Meho. Imao je uspješan posao u Bijeljini, posjedovao lokale i video klub, što mu je omogućavalo lagodan život u predratnoj Bosni i Hercegovini. Međutim, rat je sve to promijenio. Sa svega 200 njemačkih maraka u džepu, Meho je krenuo prema Francuskoj, zemlju koju je izabrao jer je tamo već imao prijatelja.
Put ka Francuskoj nije bio lak. Kroz mnogo komplikacija, putovao je kamionom, brodom, vozom, a ponekad je bio prisiljen i stopirati. Ipak, uz mnogo truda, stigao je u Pariz. Prva godina u Francuskoj bila je teška, ispunjena neizvjesnošću i radom kao perač suđa u kazinu. Uz to, Meho je imao problema s jezikom, ali s vremenom je napredovao u poslu i dobio stalni posao. Kasnije se preselio u grad blizu Pariza, gdje se oženio i počeo izgradnju svog novog života. “Sada imam oko 20 stanova sa kojima radim,” ističe Meho, ponosan na postignuti uspjeh.
Priča o Mehi Čelikoviću nije samo priča o jednoj izbjegličkoj sudbini, već i o univerzalnom iskustvu svih onih koji su morali napustiti svoje domove zbog rata. Meho naglašava da su se mnogi Bosanci i Hercegovci, koji su stigli u Francusku, morali boriti za opstanak. “Svi se osjećamo kao izbjeglice kada dođemo u stranu zemlju,” kaže Meho. Iako su mnogi dolazili s nadom da će na Zapadu brzo pronaći blagostanje, realnost je bila drugačija. Život na Zapadu nije tako jednostavan, a borba za uspjeh i opstanak je stalna. Francuska, iako ekonomski napredna, ima i svoju tamnu stranu – veliki broj beskućnika i socijalnih slučajeva, što je prizor koji se rjeđe viđa u Bosni i Hercegovini. “Kod nas u Bosni se ljepše živi, ali ovdje u Francuskoj se bolje živi,” dodaje Meho, aludirajući na razliku između kvalitete života u pogledu materijalnog bogatstva i socijalne sigurnosti.
Meho je u Francuskoj upoznao mnoge sunarodnjake koji su prošli kroz slične sudbine. Njihove priče su često ispunjene patnjom i borbom, ali i uspjesima. “Niko ovdje nije stigao na gotovo,” kaže Meho. “Svi su se morali boriti da nešto naprave. Brojnima i dalje nije lagano, sve se svodi na preživljavanje.” Mnogi bosanskohercegovački iseljenici rade teško kako bi uštedjeli nešto novca, dovoljno da se barem jednom godišnje vrate u domovinu, posjete rodbinu i prijatelje. Ipak, postoje i oni koji su uspjeli u novim sredinama, gradeći karijere i integrirajući se u društva u kojima sada žive.
Jedan od najzanimljivijih aspekata Mehine priče je način na koji su ljudi u Francuskoj dočekali Bosance i Hercegovce. Meho s ponosom govori o tome kako su Francuzi impresionirani radnom etikom i ponašanjem bosanskohercegovačkih iseljenika. “Bosanci ne prave probleme,” kaže Meho, dodajući da ih često upoređuju s drugim grupama migranata koje su se teže uklopile u francusko društvo. Bosanci su poznati po tome što se snalaze u svim situacijama i trude se da ne budu teret društva. “Nemaš Bosanca koji je ovdje neki socijalni slučaj,” zaključuje Meho, govoreći o ponosu i snalažljivosti ljudi iz njegove domovine.
Na kraju, Meho Čeliković je primjer jednog od mnogih koji su, uprkos teškim okolnostima, uspjeli izgraditi novi život daleko od svog rodnog kraja. Njegova priča je podsjetnik na snagu ljudskog duha i sposobnost prilagođavanja, ali i na trajnu povezanost koju iseljenici osjećaju prema svojoj domovini, Bosni i Hercegovini. Iako je Meho danas uspješan, njegov put bio je ispunjen izazovima, a njegova priča ostaje inspiracija za sve one koji su prošli kroz slična iskustva.
