Predrag iz Beograda podijelio je svoje iskustvo tokom boravka u Zagrebu, a u sjećanju su mu ostale dvije situacije koje su ga posebno dojmile zbog ljubaznosti i pomoći koju je dobio. Iako se, kako kaže, očekivano pripremao za određeni stepen rezervisanosti s obzirom na to da dolazi iz Srbije, bio je prijatno iznenađen i oduševljen gostoprimstvom i prijateljskim ponašanjem Zagrepčana. Prva situacija vezana je za plaćanje parkinga, a druga, mnogo zanimljivija, tiče se pronalaska dijela grada u kojem se izgubio.
Kada je stigao u Zagreb, suočio se s prvim izazovom: kako platiti parking. Kao neko ko nije poznavao dobro sistem, Predrag je počeo da traži najbliži kiosk ili aparat gdje bi mogao da uplati parking kartu. Nažalost, bio je zbunjen jer je procedura bila drugačija od one na koju je navikao u Beogradu. Dok je pokušavao shvatiti kako to funkcioniše, prišao mu je jedan Zagrepčanin. Uočivši da je Predrag u nedoumici, ljubazno mu je ponudio pomoć, objasnivši mu korak po korak kako se parking plaća putem SMS-a. Ne samo da mu je objasnio postupak, nego mu je i pomogao poslati poruku, uštedjevši mu vrijeme i omogućivši da izbjegne kaznu. Predrag je ostao zahvalan na tom ljubaznom gestu, jer se osjećao kao pravi gost, a ne kao stranac u nepoznatom gradu.
Druga situacija, koja je još više ostavila utisak na Predraga, dogodila se prilikom pokušaja da pronađe određeni dio grada. Nakon što je završio s poslom u centru, krenuo je da traži jedan kvart koji je želio posjetiti. Ubrzo je shvatio da je zalutao i da se nalazi daleko od planirane destinacije. Bez navigacije i s ograničenim poznavanjem ulica Zagreba, obratio se prolaznicima za pomoć. Prvo mu je prišla starija gospođa koja, iako nije znala tačno mjesto koje je tražio, nije ga željela ostaviti u neznanju. Pozvala je jednog mlađeg prolaznika da zajedno pokušaju pomoći Predragu.
Mladić je bez oklevanja ponudio da ga odvede na željenu lokaciju. Umjesto da ga jednostavno uputi verbalno, mladić je odlučio da ga svojim autom odveze do mjesta koje je tražio. Ova gesta ostavila je dubok utisak na Predraga. Bio je iznenađen spremnošću nepoznatog čovjeka da mu pomogne na tako velikodušan način. Vozeći se kroz Zagreb s novim prijateljem, Predrag je imao priliku da sazna više o gradu, njegovim stanovnicima i da u razgovoru osjeti tu iskrenu toplinu koju nije očekivao.
Pri dolasku na odredište, Predrag se zahvalio mladiću na pomoći, ali nije mogao sakriti svoje oduševljenje. Iskustvo koje je očekivao da bude možda hladnije ili formalnije, zbog historijskih i političkih tenzija, pokazalo se potpuno suprotnim. Ljubaznost i velikodušnost Zagrepčana, u oba slučaja, ostavili su ga s pozitivnim uspomenama na ovaj grad.
Na kraju, Predrag je svoju priču završio s osmijehom, rekavši kako ga je boravak u Zagrebu uvjerio da su ljudi, bez obzira na nacionalne ili političke razlike, spremni pomoći jedni drugima kada je potrebno. Njegovo iskustvo u glavnom gradu Hrvatske pokazalo mu je da ljudska dobrota ne poznaje granice i da su prijateljstvo i pomoć bližnjem univerzalne vrijednosti koje nadilaze sve prepreke.
