Nakon 20 godina neprekidne kontrole nad Velikom Kladušom, politička dominacija Fikreta Abdića, ratnog zločinca i vođe Laburističke stranke, doživjela je slom na nedavno održanim lokalnim izborima. Kandidat Laburističke stranke, Amir Đogić, pretrpio je ubjedljiv poraz, čime su probosanske snage, okupljene u široku opozicionu koaliciju, poslao jasnu poruku da era Abdićeve političke ideologije u ovom dijelu Bosne i Hercegovine dolazi kraju.
Fikret Abdić je jedna od najkontroverznijih figura u modernoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Njegova politička karijera počela je kao uspješnog industrijalca u Agrokomercu, a nastavila se kao ratnog zločinca tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, kada se stavio na čelo samoproglašene autonomne regije u Krajini, suprotstavljajući se legalnoj vladi Republike Bosne i Hercegovine. Nakon rata, Abdić se ponovno vratio na političku scenu, osnovavši Laburističku stranku, i kroz svoje političke pulene kontrolisao Veliku Kladušu gotovo dvije decenije.
Tokom tog perioda, Velika Kladuša je bila politički izolovana od ostatka Unsko-sanskog kantona i Federacije BiH. Razvojni projekti su stagnirali, a ekonomska i socijalna slika opštine nije se mijenjala na bolje. Mnogi građani su napustili općinu u potrazi za boljim životom, a općina je postala simbol zaostalosti i loše uprave. Iako je Abdić i dalje imao lojalnu bazu, mit o njegovom “spasiocu” polako je počeo da blijedi. Njegova politička ideologija, zasnovana na zapošljavanju i eksploataciji ekonomski ranjivih građana, izgubila je na snazi kako su ekonomski problemi rasli.
Na lokalnim izborima, koalicija probosanskih stranaka, uključujući SDA, SDP, DNZ, NiP, DF i Našu stranku, ujedinila je snage kako bi srušila Abdićevu dugogodišnju političku dominaciju. Boris Horvat, kandidat koalicije, postao je novi načelnik Velike Kladuše, čime je završena vladavina Laburističke stranke. Ovaj trenutak predstavlja prekretnicu za Veliku Kladušu i simbolički kraj ere Abdića, koji je, osim što je bio osuđen za ratne zločine, bio upleten u brojne korupcijske afere tokom svoje političke karijere.
Abdić je bio poznat po tome što je preferirao poslušnost i lojalnost nad stručnošću, te je kroz godine stvarao krug ljudi koji su mu bespogovorno služili, često zloupotrebljavajući svoje položaje. Ova politika, koja je omogućavala kontrolu nad ključnim privrednim i komunalnim preduzećima, često je bila praćena sukobima interesa i zloupotrebom ovlasti. Mit o Abdiću kao jedinom koji može “hraniti i zapošljavati” građane Kladuše bio je ključni narativ njegove Laburističke stranke, ali kako je vrijeme prolazilo, ekonomska realnost je pokazala da taj model nije održiv.
Jedan od glavnih izazova s kojim se nova vlast suočava jeste naslijeđe 20 godina stagnacije. Tokom Abdićevog mandata, sportski i kulturni život Velike Kladuše gotovo je ugašen, a investicije u infrastrukturu i ekonomski razvoj bile su minimalne. Odlazak mladih iz ovog dijela Bosne i Hercegovine, iako nije jedinstven za Kladušu, postao je nepovratan proces koji će biti teško zaustaviti. Uprkos tome, probosanske stranke, koje su ujedinile svoje snage kako bi pobijedile Laburiste, vide ove izbore kao priliku za novi početak.
Boris Horvat i njegova administracija suočavaju se sa zadatkom revitalizacije Velike Kladuše i ponovnog povezivanja općine sa ostatkom kantona i Federacije BiH. Privredni razvoj i ekonomski oporavak bit će prioriteti, a uspjeh će ovisiti o sposobnosti nove vlasti da privuče investicije, otvori radna mjesta i zadrži mlade ljude u općini.
Pitanje je koliko će vremena trebati da se nadoknade izgubljene dvije decenije, ali postoji nada da će nova koalicija donijeti prijeko potrebne promjene. Iako su izborni rezultati pokazali da je kraj Abdićeve ere blizu, dug put oporavka tek predstoji. Probosanske stranke sada imaju priliku pokazati da mogu ponuditi konkretna rješenja za probleme koje je Velika Kladuša trpjela pod Abdićevom dugotrajnom kontrolom.
