Priča o spašavanju srpskih izbjeglica tokom Četvrte neprijateljske ofanzive na Balkanu, poznate kao Operacija “Weiss”, svjedoči o zajedništvu i solidarnosti u teškim vremenima. U periodu od 20. januara do kraja marta 1943. godine, Cazinska krajina, Banija i Kordun bili su zahvaćeni talasom nasilja koje je dovelo do masovnog egzodusa srpskog stanovništva. Strah od ustaških zločina i nacističkih okupatora primorao je ljude da napuste svoje domove, ostavljajući sve iza sebe. Ova tragična priča ima i pozitivne strane zahvaljujući plemenitosti lokalnog bošnjačkog stanovništva koje je pružalo ruku pomoći i sigurnosti svojim komšijama.
Okolnosti Operacije “Weiss” i Izbjeglička Kriza
Operacija “Weiss”, strateška ofanziva ustaških i njemačkih snaga, označila je jedno od najtežih razdoblja za srpsko stanovništvo na ovim prostorima. Srbi su masovno bježali iz svojih domova u potrazi za sigurnijim mjestima. Većina ih je krenula ka Grmeču, mjesto nade i utočišta za mnoge izbjeglice. Tokom ovih teških vremena, mnoga djeca su ostala bez roditelja, stariji i bolesni su bili posebno ranjivi, dok su mladi postajali nosioci očaja i odgovornosti za porodice.
Bošnjaci su često predlagali izbjeglicama da kod njih ostave djecu, obećavajući da će ih zaštititi. Međutim, čak i uz najiskrenije napore, neki pokušaji skrivanja djece završili su tragično jer su ustaške snage otkrile skrovišta. Ipak, mnoga djeca su bila zaštićena zahvaljujući hrabrosti lokalnih stanovnika koji su rizikovali vlastite živote.
Brigovi: Primjer Humanosti i Suosjećanja
U srcu ove priče je selo Brigovi kod Bužima, gdje se mještani još uvijek sjećaju hladne zime 1943. godine. Grupa srpskih izbjeglica, uglavnom žena, djece i staraca, stigla je iscrpljena i bez osnovnih sredstava za život. Brigovljani, dirnuti njihovom nevoljom, odlučili su pomoći ovim ljudima pružajući im topli obrok i privremeni smještaj. Mještanin Hase Ćenanović, rođen 1934. godine, ispričao je:
- “Vidjeli smo ljude, bili su jadni, izmoreni i gladni. Otišli smo kod adže Hase Sijamhodžića koji je imao puno slame ispred kuće. U mekteb smo unijeli tu slamu kako bi se mogli ugrijati. Među njima je bilo i bolesnih.”
Tako su izbjeglice našle utočište u seoskom mektebu, koji je postao simbol solidarnosti u tom trenutku. Kada je jedan starac među njima preminuo, Brigovljani su ga dostojanstveno sahranili blizu Mustafića mezarluka, pokazujući poštovanje prema svakom životu bez obzira na vjeru ili porijeklo.
Tragovi Humanosti u Sjećanjima i Literaturi
Ovaj čin humanosti i zajedništva nije bio jedinstven. U različitim mjestima širom Bosne i Hercegovine, zabilježeni su mnogobrojni primjeri u kojima su Bošnjaci pomogli Srbima u nevolji. Mnogi od tih slučajeva nisu zabilježeni u literaturi, ali postoje tradicija, sjećanja i priče koje su preživjele među generacijama. Brigovi su samo jedan od primjera koji svjedoči da se solidarnost može nadvladati nad svim razlikama.
Primjeri ovakvog herojstva su:
- Skrivena djeca: U mnogim selima, Bošnjaci su sakrivali srpsku djecu i brinuli o njima dok nisu bila sigurna.
- Pomoć u hrani i skloništu: Mnogi su dijelili svoje resurse, iako su sami bili osiromašeni ratom.
- Mektebi kao skloništa: Seoski mektebi i džamije služili su kao skloništa za ljude u bijegu.
- Poštovanje prema preminulima: Poginuli i preminuli su sahranjivani uz dostojanstvo i u skladu sa vjerskim običajima.
U ovim pričama pronalazimo duboku poruku o humanosti koja može nadvladati podjele. Brigovi i njegova zajednica su primjer kako solidarnost, ljubaznost i razumijevanje mogu pomoći ljudima da prežive i očuvaju ljudskost čak i u najmračnijim trenucima.
