Ljupčac, poznat i kao biljka vegeta ili Maggikraut, oduševljava svojim intenzivnim i ugodnim mirisom koji podsjeća na popularne začine. Ova biljka, bogate povijesti koja seže sve do starog Rima gdje je stigla iz južnog Irana, donesena je u sjevernu Europu od strane benediktinaca. U prošlosti, ljupčac je bio cijenjen zbog svojih afrodizijačkih svojstava i često se koristio u pripremi ljubavnih napitaka.
Kao dvogodišnja biljka koja može narasti do dva metra u visinu i jednog metra u širinu, ljupčac je biljka koja se može koristiti u cijelosti, od korijena do sjemena. U kulinarstvu se najčešće koriste svježi listovi dostupni od marta do oktobra, a zimi se mogu koristiti i zamrznuti ili osušeni listovi. Iako je uzgoj u teglama izazovan, uspješan rezultat će biti itekako nagrađujući.
U kuhinji, ljupčac se izvrsno slaže s raznim jelima, uključujući meso, ribu, sir i povrće. Neizostavan je kao začin u juhama, jelima s povrćem, umacima i mesnim jelima, te daje jedinstvenu aromu ajvaru. Međutim, prilikom upotrebe potrebno je biti oprezan da ne prevlada druge začine i osnovne mirise jela.
Eterično ulje prisutno u korijenu ljupčaca koristi se u čajnim mješavinama za poticanje izlučivanja vode iz tijela, a korijen se rijetko koristi samostalno. Ljupčac se također može dodavati u čajeve za poboljšanje probave ili čišćenje krvi, iako je teško odrediti dodaje li se zbog ljekovitih svojstava ili samo zbog ugodnog okusa.
Osim toga, ljupčac stimulira mokrenje, pomaže u regulaciji probave, čišćenju jetre i smanjenju napetosti. Kod žena može pospješiti menstruaciju, ali trudnice bi trebale izbjegavati njegovu upotrebu, kao i osobe s povišenom tjelesnom temperaturom.
