Slučaj Moamera Kasumovića, osuđenog za seksualno zlostavljanje maloljetnika, šokirao je javnost, ali ubrzo je postalo jasno da nisu svi iznenađeni. Dok je godinama gradio imidž društveno odgovorne osobe, njegova mračna strana ostavila je duboke traume mnogima. Ono što dodatno zabrinjava je činjenica da postoje indicije da je broj žrtava mnogo veći nego što je obuhvaćeno njegovom presudom.
Prvi mladić koji je progovorio o svom iskustvu, ohrabren kroz umjetnost i pozorište, nije osoba zbog koje je Kasumović osuđen. U njegovoj potresnoj ispovijesti, koju je podijelio pred glumcima, publikom i novinarima, počelo se otkrivati mnogo više nego što je javnost znala. Kroz istraživanje novinara, otkriveno je da je Kasumović već 2021. godine bio osuđen za bludne radnje nad drugim maloljetnikom, što je dodatno rasvijetlilo razmjere ovog slučaja.
Iako su mnogi na početku vjerovali da se radi o jednoj osobi, ispostavilo se da je riječ o drugoj žrtvi. Mladić koji je bio u središtu presude kasnije je anonimno dao izjave za medije, opisujući traume kroz koje je prošao. Posebno je potresno saznanje da se zlostavljanje dogodilo u prisustvu njegovog oca, koji nije bio svjestan šta se događa.
Detalji presude, koje iz poštovanja prema žrtvi nećemo iznositi, otkrivaju brutalnost Kasumovićevih postupaka. Na osnovu prikupljenih informacija, postoji još niz svjedočenja koja čekaju da budu iznesena u javnost. Priče se kreću od seksualnog zlostavljanja do “šala” koje su uključivale neprikladno dodirivanje, dok su neki mladići uspjeli da se odbrane od napada.
Ono što je najvažnije jeste da društvo ne smije ostati nijemo pred ovakvim gnusnim djelima. Važno je da se osudi Kasumovićevo ponašanje i da se pravni sistem pozove na odgovornost. Postavlja se pitanje kako je moguće da ovako težak zločin rezultira kaznom od samo jedne godine zatvora? Kako dozvoljavamo zlostavljačima djece da otkupe svoje kazne? I zašto registar pedofila nije javan, što bi omogućilo veću zaštitu?
Kasumović je godinama radio i s odraslima i s djecom. Tužioci bi lako mogli započeti dublju istragu jednostavnim pretraživanjem njegovih prošlih aktivnosti. Iako mnogi s kojima je radio nisu odgovorni za njegove postupke, neki su već javno osudili njegove radnje i distancirali se od njega. No, postoje i oni koji i dalje šute.
Moamer Kasumović je godinama radio ne samo s odraslima, već i s djecom, a mjesta i ljudi s kojima je bio u kontaktu mogu se lako pronaći čak i uz jednostavnu pretragu na internetu. To bi mogla biti jedna od polaznih tačaka za tužioce koji bi trebali istražiti širi kontekst njegovog djelovanja. Iako saradnici iz tih perioda nisu automatski odgovorni samo zbog toga što su s njim radili, mnogi od njih su se javno distancirali od Kasumovića, naglašavajući da nisu bili svjesni njegovih nedjela. Neki su mu čak i otkazali daljnje saradnje. Ipak, postoje i oni koji šute, a njihova šutnja budi dodatna pitanja.
Pozorišna umjetnost, kao i zajednica koja stoji iza nje, odigrala je značajnu ulogu u pokretanju cijele ove priče. Ona je pokazala svoju važnost u društvenim procesima, posebno kada se radi o podizanju svijesti i razotkrivanju nepravdi. Zahvaljujući mnogim glumcima, režiserima, scenaristima i drugim umjetnicima iz te branše, ova priča je isplivala na površinu. Međutim, nepravedno bi bilo stavljati sve te ljude u isti koš s Kasumovićem ili ih optuživati da su znali i prikrivali njegove zločine.
S druge strane, postoji šutnja određenih pojedinaca o sudski potvrđenim činjenicama koja je jednako neopravdana. Takva šutnja ne smije ostati nezamijećena, jer kao društvo imamo odgovornost da stanemo uz žrtve i osudimo svaki oblik zlostavljanja, bez obzira na to ko ga je počinio. Samo kroz otvoreni razgovor i djelovanje možemo osigurati da se ovakve tragedije ne ponavljaju.
