Nedavno predstavljene bespilotne letjelice na Zeničkom sajmu, Centar za tehničko-tehnološka ispitivanja u Sarajevu proglasio je domaćim. Međutim, brzo se pokazalo da ti dronovi uopće nisu domaći proizvod, već da su uvezeni iz Kine. Ovaj slučaj izazvao je ozbiljne reakcije jer je bosanskohercegovačka javnost isprva s velikim oduševljenjem dočekala vijest o serijskoj proizvodnji domaćih dronova. Kada je nedvojbeno dokazano da je izložena bespilotna letjelica s imenom “Tayan-1” zapravo kineski model, počele su se javljati sumnje u mnoge druge segmente priče. Ovaj slučaj unio je još jednu notu sumnje u transparentnost i poštenje u predstavljanju domaće industrije.
Dron koji je predstavljen na ZEPS-u, iako je prvobitno opisan kao domaći proizvod, zapravo dolazi od kineske kompanije Hong Kong Jinzhuo Industry Limited, što je potvrđeno kontaktiranjem te kompanije. Oni su potvrdili da se radi o dronu iz porodice Loong, te su ponudili isti dron na prodaju, što dodatno potvrđuje da je jednostavno kupljen, a ne proizveden u Bosni i Hercegovini. Kineska kompanija proizvodi različite varijante dronova, od izviđačkih do borbenih, uključujući i dronove s fiksnim krilima, poput onoga koji je predstavljen na sajmu.
Nadalje, kada su se pojavile sumnje o porijeklu dronova, kontaktiran je Asim Hadžić, direktor Centra za tehničko tehnološko ispitivanje Sarajevo, koji je objasnio kako je došlo do greške u predstavljanju drona. Prema njegovim riječima, dronovi su kupljeni u Turskoj i sklopljeni u Bosni i Hercegovini, s ciljem da prikažu mogućnost buduće domaće proizvodnje dronova. On je naglasio da su dva drona kupljena radi prikazivanja mogućnosti za domaću industriju, ali nije precizirano kada bi stvarna proizvodnja mogla početi.
Dodatne sumnje u priču o domaćoj proizvodnji dronova potvrđuje i izjava ministra odbrane BiH, Zukana Heleza, koji je ranije govorio o “platformama za granatice”. Kineska kompanija koja proizvodi i prodaje dronove Loong u svom asortimanu ima i opremu za nošenje i otpuštanje minobacačkih mina, što je u skladu s onim što je ministar Helez više puta spominjao. Međutim, ministar nije javno objasnio gdje se ti dronovi proizvode u Bosni i Hercegovini, niti je pružio detalje o eventualnim ugovorima o izvozu domaćih dronova.
Ovaj slučaj je izazvao znatnu zabrinutost u javnosti, jer predstavlja jasnu razliku između tvrdnji o domaćoj proizvodnji i stvarne situacije u kojoj su dronovi uvezeni iz Kine i samo sklopljeni u Bosni i Hercegovini. Iako su mnogi mediji pisali o neosnovanosti tvrdnji ministra Heleza o proizvodnji dronova, on nije odustajao od svoje priče, te je u nekoliko navrata najavljivao da će javnosti prezentirati domaću proizvodnju dronova. Međutim, to se do danas nije dogodilo.
Ovaj slučaj postavlja važna pitanja o transparentnosti i odgovornosti domaćih institucija kada su u pitanju tehnološki projekti i vojna oprema. Dok je razvoj domaće industrije dronova svakako poželjan cilj, ovaj slučaj pokazuje da je potrebno više jasnoće i dosljednosti u komunikaciji s javnošću. Također, važno je naglasiti da javnost ima pravo na tačne informacije o ovakvim važnim projektima, posebno kada se radi o strateškim tehnologijama poput dronova.
Ostaje da se vidi kako će se situacija dalje razvijati, te hoće li Centar za tehničko tehnološko ispitivanje Sarajevo i Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine poduzeti korake kako bi javnosti pružili detaljnije informacije o ovom slučaju. Javnost je svakako zaslužila detaljan uvid u stvarne kapacitete domaće industrije kada je riječ o proizvodnji vojnih dronova, te da li Bosna i Hercegovina zaista ima resurse i stručnost potrebnu za ulazak u ovu industriju.
Na kraju, bez obzira na greške u komunikaciji i percepciji ovog slučaja, ostaje nada da će Bosna i Hercegovina ipak u budućnosti razviti vlastite kapacitete za proizvodnju tehnoloških rješenja, uključujući dronove, te da će takvi projekti biti vođeni s većom transparentnošću i odgovornošću.
