Mahmut Bahtijarević, čovjek iz okoline Banjaluke sa čak 50 godina radnog iskustva, nedavno je dao intervju za NOVA BH, u kojem je podijelio inspirativne detalje iz svog života, koji su brzo privukli pažnju širom regiona. Njegova priča, obilježena suživotom i tolerancijom, odjeknula je u društvu koje se često suočava s izazovima nacionalnih i vjerskih podjela. Mahmutov primjer pokazuje da ljubav, razumijevanje i otvorenost mogu biti snaga koja povezuje ljude i izgrađuje društvene mostove.
Tokom intervjua, Mahmut je s ponosom istaknuo jedinstvenu strukturu svoje porodice, koju vidi kao svoje najveće bogatstvo. „Supruga mi je katolkinja, ja sam musliman, a naša djeca su naslijedila tu širinu i otvorenost prema različitim kulturama,“ rekao je. Kćerka Edita se udala za Milenka, dok je sin Zlatko oženjen Mihaelom, što dodatno potvrđuje kako se u njihovom domu granice ne povlače na osnovu religije ili nacionalnosti. Mahmutova priča nije samo potvrda ljubavi prema porodici, već i primjer kako zajednički život u raznolikosti može biti skladan, prirodan i ispunjen podrškom.
Ovakve priče su prijeko potrebne na Balkanu, gdje se često susrećemo sa negativnom i ponekad opasnom retorikom koja potencira podjele među narodima. Dok mediji često prenose političke tenzije i negativne događaje, priče poput Mahmutove podjećaju nas na osnovne ljudske vrijednosti koje nadilaze religijske i etničke razlike. One nam ukazuju na mogućnost življenja u miru, saosjećanju i razumijevanju, čak i u društvima koja su kroz istoriju prolazila kroz teške konflikte.
Ponosan na raznolikost u svojoj porodici, Mahmut je podcrtao kako je za njih međusobno poštovanje uvijek bilo na prvom mjestu. „U našoj kući uvijek je vladalo razumijevanje i ljubav, i to je nešto što želim prenijeti svojoj djeci i unucima,“ rekao je. Prema njegovim riječima, vjera i etnička pripadnost su važni kao dio identiteta, ali ne i kao kriterij za ljubav ili prijateljstvo. Ova izjava je posebno značajna jer dolazi od čovjeka koji je odrastao i živio u okruženju gdje su vjerske razlike često bile predmet nesuglasica i sukoba.
Mahmutova priča podsjeća nas na mnogo važniju poruku – da pojedinci, bez obzira na kulturne razlike, mogu živjeti zajedno u harmoniji i ljubavi, stvarajući čvrste međusobne veze. Takođe, njegov primjer šalje snažnu poruku mladima, pokazujući da nije nemoguće graditi zajednice na temeljima suživota i međusobnog prihvatanja. Za Mahmutovu porodicu, razlike u religiji nisu prepreka već bogatstvo koje upotpunjuje njihov život.
Pored važnosti koju njeguje prema svojoj porodici, Mahmutova priča odražava i jedan širi, dublji aspekt – vrijednosti zajedništva na Balkanu. Kada bi više ljudi u društvu slijedilo ovakav primjer, vjerovatno bi međuljudski odnosi na ovom prostoru bili daleko mirniji i stabilniji. Njegov život predstavlja kontrast u odnosu na političku svakodnevnicu koja često potencira nesuglasice, i potvrđuje da su stabilnost i mir mogući kada ljudi biraju ljubav umjesto mržnje, i prihvatanje umjesto isključivosti.
Priče poput Mahmutove ne samo da daju nadu, već inspirišu i druge da se okrenu sličnim vrijednostima u svojim životima. One su podsjetnik da mir i ljubav započinju u porodici i da su to vrijednosti koje ne poznaju granice. Mahmut Bahtijarević i njegova porodica predstavljaju svijetli primjer kako suživot može nadjačati sve razlike i postati osnova za sklad i međusobno razumijevanje u društvu.
