Ahmed Kulanić, direktor Javne ustanove “Fond Memorijala Kantona Sarajevo”, reagovao je na izjave predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, koje negiraju genocid i plasiraju neistine o odlasku bosanskih Srba iz opkoljenog Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kulanić je jasno naglasio da je istina često teška za prihvatiti, ali je ključna za ispravno razumijevanje i tumačenje povijesti.
Negiranje i iskrivljavanje činjenica
Kulanić je optužio Dodika da se ponovo upušta u iskrivljavanje povijesti i relativizaciju pravno utvrđenih činjenica o ratu u Bosni i Hercegovini, posebno u vezi sa događajima u Sarajevu od 1992. do 1995. godine. On je naglasio da ponavljanje neistina, bez obzira koliko puta se izgovore, ne može promijeniti historijske činjenice. Dodikovo predstavljanje odlaska bosanskih Srba iz Sarajeva kao prisilnog progonstva, prema Kulaniću, ne odgovara stvarnosti. Pravi uzroci tog egzodusa leže u pozivima tadašnjih političkih lidera bosanskih Srba, koji su sistemski organizirali iseljavanje kako bi ostvarili etnički čistu teritoriju Republike Srpske.
Dokumentovana istina
Kulanić je podsjetio na 56. sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske održanu 17. decembra 1995. godine na Palama, gdje su lideri bosanskih Srba, poput Momčila Krajišnika i Dragana Đurića, otvoreno govorili o planu organizovanog iseljavanja Srba iz Sarajeva. Krajišnik je tada izjavio da je političko rješenje koje podrazumijeva konačno razdvajanje Srba od ostalih naroda jedini ispravan put. Đurić je naglasio potrebu za masovnim iseljavanjem kako bi se demonstriralo da zajednički život nije moguć. Ove izjave jasno pokazuju da je odlazak Srba bio dio političkog plana njihovih vođa, a ne rezultat pritiska od strane vlasti ili stanovništva Sarajeva.
Kulanić je naglasio da je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu pravno utvrđena činjenica, kako u domaćim sudovima, tako i pred međunarodnim tribunalima, uključujući Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). U brojnim presudama, uključujući presude protiv Simatovića i Stanišića, utvrđeno je da je vojno-politički vrh RS-a, uz podršku iz Srbije, sistematski organizovao etničke progone i ratne zločine.
Uloga Sarajeva i uništavanje drugih gradova
Kulanić je naglasio da je Sarajevo, grad poznat kao Evropski Jerusalem, preživjelo 1425 dana opsade, tokom koje su njegovi stanovnici, unatoč strašnom teroru, uspješno branili svoj grad i njegove multietničke vrijednosti. Posebno je istakao da su tokom opsade Sarajlije, i pored neizmjernih patnji, sačuvale važne vjerske objekte poput Stare pravoslavne crkve i Saborne pravoslavne crkve, pokazavši time poštovanje prema svojoj povijesti i svim njenim elementima.
Nasuprot tome, Kulanić je podsjetio da je Vojska Republike Srpske (VRS) sustavno uništavala gradove poput Banjaluke, brišući njihovu kulturnu baštinu, uključujući spomenike i džamije, čime su namjerno pokušavali izbrisati tragove postojanja drugih naroda na tim teritorijama. Posebno je istakao da je sam Ratko Mladić na jednoj od sjednica Skupštine srpskog naroda u BiH 1992. godine izjavio da su postupci VRS-a činili genocid, što dodatno naglašava ozbiljnost i namjeru zločina počinjenih tokom rata.
Prihvatanje istine
Kulanić je svoje izlaganje zaključio naglašavajući važnost prihvatanja istine i povijesnih činjenica, bez obzira koliko one bile teške ili neugodne. On je istakao da kreiranje mitova i falsifikovanje povijesti ne koristi ni jednom narodu, već samo dodatno pogoršava njegove unutrašnje podjele i stvara lažnu sliku o prošlosti. Prema njegovim riječima, suočavanje s istinom je jedini put ka pomirenju i ozdravljenju društva. Pokušaji da se historija piše iznova kroz prizmu laži i mitova stavljaju stigmu na cijeli narod zbog postupaka pojedinaca koji su djelovali u ime tog naroda.
Kulanić je pozvao sve strane da se okrenu istinskom i odgovornom suočavanju s prošlošću, kako bi se osigurala mirna i stabilna budućnost za sve narode Bosne i Hercegovine.
