Goran Bregović: „Otac mi je bio Hrvat, majka Srpkinja, a supruga muslimanka. U koga da uperim pušku?“
Goran Bregović, legendarni muzičar i nekadašnji vođa “Bijelog dugmeta,” postao je simbol ne samo muzičkog, već i kulturnog spoja različitih identiteta. O njegovom djetinjstvu, muzičkom usponu i multikulturalnom životu, nedavno je govorio za hrvatski „Večernji list“, gdje je uputio jasnu poruku: „Ne smijemo se mrziti.“
Porijeklo i porodica: multietnički korijeni
Bregović potiče iz porodice koja sama po sebi predstavlja Balkan u malom. Njegov otac bio je Hrvat iz Zagorja, katolik, a majka Srpkinja iz Virovitice. Ta kombinacija kulturnih i religijskih identiteta od ranih ga je dana učinila svjesnim bogatstva i izazova života na Balkanu. U nastavku, tokom godina, njegov život obogaćen je novim dimenzijama – supruga mu je muslimanka.
„U koga da uperim pušku?“ pita Bregović retorički, aludirajući na apsurd mržnje prema onima koje bi u takvom kontekstu trebao mrziti.
Stav prema politici i muzička neutralnost
Jedan od ključnih aspekata njegovog rada jeste izbjegavanje političke instrumentalizacije. Bregović se ponosi time što njegova muzika nikada nije služila političkim interesima. Čak i u teškim vremenima, njegova muzika je bila utočište za sve bez obzira na nacionalnost, vjeru ili političku pripadnost.
Naglasci iz intervjua:
- Bregović je izjavio: „Moja muzika nije služila politici u vrijeme kad je to bilo teško izbjeći, a kamoli danas.“
- Posebno se osvrnuo na svoju međunarodnu karijeru, naglašavajući ljubav prema Ukrajini i Rusiji, dvije zemlje koje danas stoje u sukobu, ali su njemu obje bliske zbog svojih kultura i sličnosti s našima.
Muzičko putovanje: dva puta debitant
Ovaj muzički putnik i svjetska zvijezda, osim multikulturalnog porijekla, nosi u sebi i nevjerovatnu količinu životne energije. Bregović smatra da mu je najveća sreća što je imao priliku dva puta biti debitant u muzici. Da nije bilo rata, kako kaže, već bi živio na Braču, ribario i živio mirnijim životom.
Evo kako Bregović vidi svoju muzičku karijeru u pet ključnih tačaka:
- Počeci uz “Bijelo dugme” – stvaranje muzičkog fenomena.
- Odluka da se usmjeri na orkestarsku muziku – “Orkestar za svadbe i sahrane.”
- Međunarodni uspjeh koji ga je vodio širom svijeta, od Kijeva do Moskve.
- Neutralan stav prema politici – njegova muzika je za sve ljude.
- Dvostruko iskustvo debitanstva – prvi put kao vođa “Bijelog dugmeta,” drugi put kao solo izvođač.
Ljubav prema narodima i kulturama
S obzirom na njegov angažman u Ukrajini i Rusiji, Bregović često povlači paralelu između dešavanja u tim zemljama i ratova na Balkanu.
„Nemam koga da mrzim, ni Ukrajince, ni Ruse, to mi je nemoguće,“ kaže Bregović. Objašnjava da mu sve te kulture djeluju blisko, i da su mu ljudi iz tih zemalja slični našim – što dodatno doprinosi njegovom uvjerenju da mržnja nema smisla.
Zaključak: Goran Bregović predstavlja most između kultura i naroda. Njegova životna filozofija, koju je oblikovala mješavina porodičnih identiteta i muzičkog puta, jasno govori o tome kako se ljubav prema ljudima i kultura izdiže iznad političkih sukoba.
