Duško Kondor, profesor sociologije i osnivač Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske, svojim životom i djelima ostavio je neizbrisiv trag među ljudima koji su ga poznavali i voljeli. Rođen u časnoj porodici Kondor, njegovo ime je postalo sinonim za humanost, hrabrost i nepokolebljivo zalaganje za ljudska prava. Kondor nije bio samo profesor; on je bio mentor, prijatelj i životni vodič mladima u Bijeljini, kojima je kroz svoj rad, ali i svojim primjerom, nesebično pokazivao kako biti čovjek u pravom smislu te riječi.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Duško Kondor nije okrenuo leđa onima kojima je pomoć bila potrebna. Spašavao je ljude, prvenstveno Bošnjake, pružajući im podršku i utjehu u najtežim trenucima. Svjedoci, poput Sadika Pazarca, govore o njegovoj nesebičnosti i hrabrosti, naglašavajući kako ih je redovno kontaktirao, hrabrio i govorio da će proći sve nedaće koje su ih zadesile. Takva požrtvovanost svrstava Kondora među one rijetke pojedince koji su, uprkos ratnom vihoru, ostali privrženi univerzalnim ljudskim vrijednostima, a ne nacionalnim podjelama.
Kondor je imao specifičan pogled na život i neobičan način komuniciranja, što se vidi i iz jedne anegdote u kojoj mu je novinarka postavila pitanje o njegovoj vjeri. Njegov odgovor – da je to isto kao da pita koju boju donjeg rublja nosi – oslikava njegov stav prema intimnim pitanjima i naglašava da se identitet ne može svesti na religiju. Za njega, religija i nacionalnost bile su nebitne kategorije u poređenju s njegovom odanošću ideji humanizma i prava na život u slobodi i dostojanstvu.
Nažalost, njegov predani rad i posvećenost građanskim pravima donijeli su mu i brojne neprijatelje. Taj tragični petak, 23. februara 2007. godine, zauvijek će ostati upamćen kao dan kada je Bijeljina izgubila jednog od svojih najsvjetlijih ljudi. U brutalnom napadu, Duško je ubijen, a njegova porodica za dlaku izbjegla istu sudbinu. Njegova smrt bila je šok za cijelu Semberiju, ali i za šire društvo koje ga je prepoznavalo kao izuzetnog intelektualca, kosmopolitu i altruistu.
Svojom neposrednošću i dobrotom, Kondor je osvajao ljude oko sebe, od svojih studenata i srednjoškolaca do kolega i prijatelja. Prema svima je nastojao biti uzor i inspiracija, uvijek podstičući druge na rast i samorazvoj. Njegov prijatelj s tugom se prisjeća posljednjeg susreta i dogovora o ekskluzivnom razgovoru za TV Hajat, u kojem su planirali govoriti o kršenju ljudskih i građanskih prava u Bijeljini. Taj intervju se, nažalost, nikada nije dogodio. Umjesto toga, osvanuo je crni petak, dan kada je ugašen jedan od rijetkih svjetionika pravde i humanosti.
Njegova smrt ostavila je prazninu ne samo među onima koji su ga poznavali već i u zajednici kojoj je nesebično pripadao. Iako više nije među nama, uspomena na Duška Kondora nastavlja da živi kroz nagradu „Duško Kondor“ za afirmaciju građanske hrabrosti, posvećenu onima koji su u ratnim vremenima spašavali druge, svjesno rizikujući vlastite živote. Time se i nakon njegove smrti oda priznanje vrijednostima koje je Kondor predstavljao, inspiraciju za sve buduće generacije koje žele prkositi mraku i promicati mir i razumijevanje.
Duško Kondor bio je čovjek nesvakidašnje snage, profesor među profesorima i prijatelj među prijateljima. Njegov život predstavlja oličenje hrabrosti, dok njegovo tragično nasljeđe poziva sve nas da se borimo za bolje društvo, vođeni njegovim plemenitim primjerom i nepokolebljivom vjerom u čovječnost.
