Krajina, regija bogata prirodnim ljepotama i ogromnim turističkim potencijalom, već decenijama je nepravedno zanemarena od strane viših nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini. Iako je kroz istoriju imala važno strateško mjesto, Unsko-sanski kanton (USK) često je zapostavljen kada je riječ o kapitalnim investicijama i infrastrukturnim projektima. Dok su se vlasti mijenjale, malo je toga učinjeno kako bi se unaprijedila saobraćajna povezanost i infrastruktura ovog dijela zemlje.
Najviše se osjeća odsječenost Bihaća, glavnog grada USK, od ostatka države, posebno Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine. Dok se u nekim dijelovima zemlje grade moderne autoceste i saobraćajna infrastruktura, Bihać i Krajina ostali su na marginama. Putovanje od Sarajeva do Bihaća je dugotrajno, često i iscrpljujuće, jer prolazi zastarjelim putevima koji ne zadovoljavaju savremene standarde. Vozovi koji su nekada povezivali ova dva grada sada su stvar prošlosti, što dodatno pogoršava stanje u ovom dijelu BiH.
Politička obećanja bez konkretnih djela
U više navrata su političari, posebno u predizbornim kampanjama, obećavali da će se posvetiti razvoju Unsko-sanskog kantona. Iako su mnoga obećanja data, realizacija je izostala. Bihać se nikada nije ozbiljno povezao sa Sarajevom putem moderne saobraćajne infrastrukture. Upravo u tom kontekstu, nedavni nastup Elmedina Konakovića, lidera stranke Narod i pravda (NiP), izazvao je nezadovoljstvo među građanima Krajine. Konaković je na jednom predizbornom skupu u Bihaću izjavio kako njemu Krajina nije daleko jer, koristeći službena vozila i policijsku pratnju, može brzo stići do ovog dijela države, bez brige o radarima i policijskim kontrolama.
Ironija političkog nastupa
Iako je Konakovićeva izjava možda bila namijenjena kao šala, za mnoge Krajišnike ona je zvučala neslano. Naime, dok političari uživaju u povlasticama službenih vozila i oslobađanju od saobraćajnih kontrola, obični građani i dalje moraju satima putovati lošim putevima, vozeći oprezno zbog radara i kontrole brzine. Ova izjava stoga simbolizuje širi problem nejednakosti i zanemarivanja Krajine u odnosu na druge dijelove Bosne i Hercegovine.
Politički lideri, poput Konakovića, često koriste predizborne kampanje da bi privukli pažnju na probleme određenih regija, ali rijetko kada konkretni koraci slijede nakon takvih izjava. Krajina, koja se nalazi na periferiji Federacije BiH, često se koristi kao simbol političke retorike, ali bez stvarnih rezultata.
Odsječenost Krajine – dugogodišnji problem
Unsko-sanski kanton je geografski izolovan, a odsječenost od ostatka zemlje ne odnosi se samo na saobraćajnu infrastrukturu. Ovaj dio BiH suočava se s nizom problema, uključujući nedovoljna ulaganja u javne usluge, slab ekonomski razvoj, te manjak resursa za poboljšanje životnog standarda stanovništva. Iako regija posjeduje ogroman turistički potencijal, uključujući nacionalni park Una, rijeku Unu i druge prirodne ljepote, nedostatak adekvatne infrastrukture otežava razvoj turizma.
Jedan od ključnih razloga za ovu zanemarenost je centralizacija investicija u druge dijelove BiH, dok Unsko-sanski kanton ostaje na periferiji interesovanja. Ova marginalizacija je posebno izražena u raspodjeli sredstava za infrastrukturne projekte, gdje su drugi dijelovi entiteta Federacije BiH u prednosti.
Potreba za konkretnim djelima
Izjava Elmedina Konakovića, iako izrečena u šali, pokazuje koliko je važno da političari ozbiljnije shvate probleme sa kojima se suočava Unsko-sanski kanton. Ova regija ima potencijal za razvoj, ali samo ako se u nju adekvatno investira. Ulaganja u modernu saobraćajnu infrastrukturu, posebno autocestu koja bi povezivala Bihać sa Sarajevom i ostatkom države, trebala bi biti prioritet za svaku ozbiljnu vladu.
Osim toga, poboljšanje željezničke povezanosti moglo bi značajno smanjiti vrijeme putovanja i olakšati kretanje između različitih dijelova BiH. To bi doprinijelo ekonomskom razvoju Krajine, ali i omogućilo lakši pristup turistima koji žele posjetiti ovaj dio zemlje.
Zaključak
Krajina ostaje odsječena i zanemarena, a građani Unsko-sanskog kantona i dalje čekaju na konkretne korake koji bi poboljšali njihov svakodnevni život. Politička obećanja, kao što su ona Elmedina Konakovića, moraju se pretvoriti u stvarne investicije i projekte koji će omogućiti ovom dijelu Bosne i Hercegovine da se razvija u skladu sa svojim potencijalima. Za Krajinu je neophodno izgraditi modernu cestovnu i željezničku infrastrukturu, a ne samo obećavati brza rješenja koja nikada ne dolaze.
