Imenovanje glavnog pregovarača za EU – pravni okvir i političke kontroverze
Imenovanje glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine za pregovore sa Evropskom unijom tema je koja izaziva pravne i političke rasprave. Izjave člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i pravni okvir jasno ukazuju na to da imenovanje mora biti u skladu s Ustavom BiH i Zakonom o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.
Ustavna nadležnost i zakonodavni okvir
- Predsjedništvo BiH kao ključni akter:
- Vođenje vanjske politike je ekskluzivna nadležnost Predsjedništva BiH prema članu V Ustava BiH.
- Član III/1. Ustava precizira da su vanjski poslovi isključivo u nadležnosti državnih institucija.
- Zakonski okvir:
- Prema članu 7. Zakona o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora, pregovaračku delegaciju za zaključenje međunarodnih ugovora imenuje Predsjedništvo BiH.
- Pregovori se vode na osnovu osnova koje također utvrđuje Predsjedništvo.
- Delegacija i nivo vlasti:
- Članovi pregovaračke delegacije mogu biti samo službenici državnih institucija, budući da vanjska politika nije nadležnost nižih nivoa vlasti (entiteta, kantona).
Političke implikacije
Na sastanku vladajuće koalicije u Banjoj Luci iznesen je prijedlog da glavni pregovarač bude Srbin, pozivajući se na princip rotacije. Međutim, rotacija nije propisana nijednim pravnim aktom BiH, što ukazuje na pokušaj političkog dogovora izvan institucionalnog okvira.
- Nadležnost kolegija za EU integracije:
Odluke o imenovanju glavnog pregovarača ne mogu biti donesene od strane Kolegija za EU integracije ili drugih tijela, budući da ova pitanja spadaju isključivo u nadležnost Predsjedništva BiH. - Uloga nižih nivoa vlasti:
Iako su određena poglavlja pravne stečevine EU (npr. poljoprivreda, okoliš) u nadležnosti entiteta ili kantona, pregovori na međunarodnom planu su isključivo obaveza države BiH.
Ključni izazovi
- Pravna dosljednost:
Odluke o imenovanju i pregovaračkom procesu moraju biti u skladu s Ustavom i zakonskim okvirom kako bi se izbjegli pravni i politički konflikti. - Politički pritisci:
Politički lideri, uključujući Milorada Dodika, Dragana Čovića, Nermina Nikšića i Edina Fortu, nemaju formalna ovlaštenja za donošenje odluka u ovom procesu, ali njihov uticaj na političke odluke može usporiti institucionalne procedure. - Interes države vs. političke podjele:
Imenovanje glavnog pregovarača ne bi smjelo biti predmet političkih trgovina koje zanemaruju nadležnosti Predsjedništva BiH i dugoročne interese zemlje u procesu evropskih integracija.
Zaključak
Proces imenovanja glavnog pregovarača za EU mora biti transparentan i zasnovan na ustavnim i zakonskim normama. Predsjedništvo BiH je dužno preuzeti odgovornost i pokrenuti postupak donošenja odluke, čime bi se izbjegli politički pritisci i osiguralo ispunjenje obaveza prema EU.
Ignoriranje ustavnih odredbi u korist političkih dogovora podriva institucionalni poredak BiH i može ugroziti kredibilitet zemlje u procesu evropskih integracija.
