Ispovijest zarobljenika: Humanost u vihoru rata
Tokom ratnih strahota u Bosni i Hercegovini, mnogi su svjedočili surovosti, ali su rijetke priče o ljudskosti i hrabrosti koje su zračile u najtežim trenucima. Jedna od takvih priča dolazi od srpskog zarobljenika, koji se prisjeća kako je njegov život, kao i životi saboraca, spašen zahvaljujući humanosti jednog bošnjačkog stražara.
Zarobljeništvo i strah od najgoreg
Grupa od 35 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske dospjela je u ruke pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine. Situacija je bila teška: ratni zarobljenici suočavali su se s neizvjesnošću i strahom od represije. Posebno je težak bio trenutak nakon tragedije na Tuzlanskoj Kapiji, kada su poginuli brojni civili. Taj događaj podstakao je bijes među lokalnim stanovništvom, a zarobljenici su se plašili osvete.
Bošnjaci civili su dolazili pred zarobljenički prostor, uzvikujući prijetnje i zahtijevajući da zarobljenici budu pogubljeni. Međutim, situaciju je smirio stražar iz redova ARBiH, koji je pucnjem u zrak i odlučnim stavom rastjerao okupljenu masu.
Čovjek koji je štitio zarobljenike
Među stražarima je bilo različitih ljudi – neki su pokazivali želju za osvetom, dok su drugi, poput spomenutog Bošnjaka, stali u odbranu zarobljenika. Njegova odlučnost spriječila je dodatne batine i poniženja, a zarobljenici su, zahvaljujući njemu, dočekali razmjenu živi.
Posebno je upečatljiv trenutak kada je stražar rekao:
“Seti me se na svoju krsnu slavu i pomoli za mene i moju porodicu. Ako budeš pričao o zarobljeništvu, reci da je bilo nas muslimana koji nismo dali na vas.”
Ove riječi ostale su duboko urezane u sjećanje zarobljenika, koji je na sljedećoj krsnoj slavi održao zdravicu za ovog čovjeka, javno priznajući njegovu ljudskost pred porodicom i prijateljima.
Poruka ljudskosti
Priče poput ove podsjećaju nas da, čak i u najgorim okolnostima, postoji prostor za čovječnost i moralnu hrabrost. Stražar koji je zaštitio zarobljenike svojim djelima poslao je snažnu poruku: rat ne mora značiti gubitak ljudskosti.
Ova ispovijest nije samo svjedočanstvo o preživljavanju, već i poziv da se, uprkos podjelama, sjećamo onih koji su postupali časno i hrabro. U vremenu mržnje i osvete, jedan čovjek je odabrao put koji nas podsjeća na univerzalne vrijednosti ljudskosti.
