Ambasador BiH u Kataru: Kontroverze i pitanja odgovornosti
Funkcionisanje Ambasade Bosne i Hercegovine u Kataru pod vodstvom ambasadora Semira Halilovića u posljednjih nekoliko mjeseci postalo je predmetom intenzivnih kritika i rasprava. Njegova česta odsustva s radnog mjesta i visoki troškovi koje snosi država, izazvali su ozbiljna pitanja o odgovornosti i efikasnosti u obavljanju diplomatske dužnosti.
Ambasadorska karijera i postavljanje na funkciju
Semir Halilović, sin ratnog generala Sefera Halilovića, preuzeo je dužnost ambasadora BiH u Kataru u septembru 2023. godine. Njegov dolazak na ovu poziciju dolazi nakon što je, prema navodima, lobirao za imenovanje u Turskoj, što mu nije odobreno. Njegova diplomatska karijera počela je bez značajnog iskustva u ovoj oblasti; prethodno je bio zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo.
Halilovićeva primanja kao ambasadora prelaze 9.000 KM mjesečno, uz dodatne troškove stanovanja koji iznose između 5.000 i 6.000 KM. Time ukupni izdaci za njegovu poziciju prelaze 14.000 KM mjesečno, što finansiraju poreski obveznici BiH.
Optužbe za odsustvo i kontroverze
Od kraja aprila 2024. godine, Halilović je većinu vremena proveo van Katara, koristeći kombinaciju bolovanja i godišnjeg odmora. Iako su iz MVP BiH potvrdili da je povremeno boravio na radnom mjestu, njegovo prisustvo je bilo minimalno, što je izazvalo negodovanje.
Takođe, Halilović je zahtijevao da mu Ministarstvo vanjskih poslova BiH pokrije troškove članstva u Diplomatskom klubu u Dohi, što je uključivalo korištenje sauna i masaža za njega i suprugu, u iznosu od 2.500 KM mjesečno. Taj zahtjev je odbijen, što je ambasadoru, prema izvorima, izazvalo dodatno nezadovoljstvo.
Reakcije i pitanja odgovornosti
Postavlja se pitanje kako ovakva situacija može proći bez ozbiljnije intervencije nadležnih tijela. Kritičari ističu:
- Visoki troškovi: Plata i privilegije ambasadora Halilovića izuzetno su visoki u odnosu na njegov doprinos.
- Nedostatak odgovornosti: Česta odsustva i minimalan angažman na radnom mjestu signaliziraju manjak profesionalnog pristupa.
- Učinkovitost sistema: Slučaj Halilovića otvara šire pitanje kako se biraju ambasadori i koliko se vodi računa o njihovim kvalifikacijama i rezultatima.
Zaključak: Potreba za reformama
Slučaj ambasadora Halilovića ukazuje na potrebu za reformom u diplomatskom sektoru BiH. Jasniji kriteriji za imenovanje, bolja kontrola rada ambasadora i strože sankcije za neodgovorno ponašanje ključni su za izgradnju efikasnog i odgovornog diplomatskog sistema.
Ambasadorske pozicije ne smiju biti privilegija pojedinaca, već odgovorna uloga u službi države i njenih građana.
