Najblaže rečeno, dva slučaja nesavjesnog ponašanja ljekara privukla su pažnju javnosti posljednjih dana.
Porodica tragično preminulog Bogatićana tvrdi da se niko iz Hitne pomoći nije javljao na pozive jer im je rečeno da ne rade posle 19 časova. Porodica je kazala i da se ni u roku od 14 sati niko od nadležnih nije javio da potvrdi smrt, uprkos, kako su rekli, kasnijim izvještajima da su otišli u divljinu.
Drugi slučaj dogodio se u Leskovcu. Žena stara 82 godine preminula je 10. januara, nekoliko dana nakon što je hitna pomoć leskovačkog Doma zdravlja odbila da joj pomogne, saopštila je njena porodica. Kada ih je pozvao bakin dever, unukin muž, oni su ga psovali i vređali. Direktorka DZ Leskovac otkrila je za Kurir da je sestra koja je psovala zeta svoje pokojne bake dobila opomenu pred otkaz!
Obje porodice su najavile tužbe zbog zanemarivanja pacijenata.
Advokat Aleksandar Radivojević je u gostovanju otkrio kako će zakon definisati odnos lekara i drugog medicinskog osoblja ukoliko se utvrdi da su svojim ponašanjem prekršili pravila lekarske profesije.
– Postoji vrlo jasan pismeni prekršaj ako je medicinska pomoć pružena nesavjesno ili se medicinska pomoć uopće ne pruža. Težina i oblik ovih krivičnih djela zavise prvenstveno od toga da li je djelo učinjeno s namjerom ili iz nehata. Ali, s druge strane, dolazi i od mogućih posljedica. Po mom iskustvu, najveći problem je to što je osoba koja može utvrditi da li je bilo šta loše u tretmanu, da li je bila pogrešna dijagnoza itd. uvijek drugi doktor. I uvijek imate stručnost za takve programe, i oni rade. Lekari su, naravno, veštaci položeni na beogradskim sudovima i daju veštačenja o takvim stvarima. Dakle, najviša forma bi bila da se u medicinskom fakultetu formira sudsko-medicinska komisija, gde bi komisija veštaka utvrdila da li je nešto izostavljeno – rekao je advokat i dodao:
– Kriminalno ponašanje zahtijeva specifične posljedice. Prekršaj ili prekršaj zahtijeva apstrakciju. Dakle, ako je dužnost Hitne pomoći da se odazove na svaki poziv, a Hitna se ne odazove, to je nemar Hitne pomoći, odnosno nemar onih koji su zaposleni u Hitnoj pomoći. Oni nisu krivično odgovorni ako njihovim propuštanjem ili njihovim radnjama ili propustima nisu nastale posljedice. Ako je posljedica ozbiljno zdravstveno stanje, zdravstveni poremećaj ili (ako Bog da) smrt pacijenta, onda ulazimo u sferu krivičnog prava. Ali ako kažu da nema reakcije, mora ih pregledati Ministarstvo zdravlja. Advokati su rekli da je to trebalo pokrenuti kao pitanje.
Zatim je pomenuo parnične procedure koje su efikasnije na Zapadu.
– U modernim demokratskim zemljama, bolnice i lekari najviše strahuju od tužbi za obeštećenje. To su milioni tužbi na Zapadu. Ovo je građanski postupak koji od vas zahtijeva da platite odštetu ako su zaposlenici bolnice ili bolnice odgovorni za svoje nečinjenje, nepropisno liječenje itd. U tim slučajevima, pacijenti mogu tužiti ako sumnjaju da je doktor bio neoprezan, nedovoljno pomogao ili nije pomogao u određenom trenutku. Ovo je tužba koja je nastala zbog gubitka voljene osobe. Svako ko živi sa tom osobom ima pravo da podnese takvu tužbu. U našoj zemlji ovakva situacija nije uobičajena zbog dugotrajnih sudskih sporova i drugih razloga – rekao je advokat.
