Tomo Egredžija, bivši hrvatski branitelj i veteran Domovinskog rata, uputio je javno pismo preko Facebook stranice “Dosta je, ja se vas ne bojim”, obraćajući se sugrađanima zbog, kako navodi, sve veće fašizacije u Hrvatskoj i opasnog skretanja od vrednosti za koje se borio. Egredžija otvoreno progovara o razočaranju u stanje današnjeg društva, optužujući pojedine braniteljske udruge, političare i Crkvu za podržavanje i veličanje fašističkih ideologija.
1. Ratni put i priznanja
Tomo se osvrće na svoj ratni put: bio je pripadnik Specijalne policije i elitne 1. gardijske brigade Tigrovi, a proveo je 1901 dan na ratištima širom Hrvatske. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Hrvatskog Trolista, Spomenicom domovinske zahvalnosti, te Spomenicom domovinskog rata. Međutim, Egredžija ističe kako mu od svih priznanja koje je dobio, najviše znači pohvala jedne srpske starice iz Okučanskog Benkovca, koja ga je nazvala najboljim vojnikom jer ju je spasio tokom akcije Bljesak.
U trenutku kada se nalazio u tom selu, starica je provela noć ispred svoje kuće iz straha da će je vojnici ubiti. Kada je ujutro konačno ušla unutra, kolega joj je ponudio napitak sa vitaminom C, na šta je, uplašena, tražila da ga prvo Tomo isproba. Nakon što je video njen strah i ispunio njenu želju, starica mu je zahvalila na pažnji, što mu je, kako kaže, jedno od najdražih priznanja.
2. Oštra kritika stanja u Hrvatskoj
Egredžija se izražava kritički prema trenutnom društvenom stanju i političkoj klimi u Hrvatskoj, posebno ističući:
- Rastuću fašizaciju – Egredžija se žali na veličanje NDH, ustaštva i fašizma, što smatra izdajom vrednosti za koje su se on i njegovi suborci borili. Smatra da danas ljudi koji otvoreno podržavaju fašizam slobodno šetaju gradovima, primaju blagoslove crkvenih velikodostojnika i uživaju podršku političara.
- Braniteljske udruge – Osuđuje mnoge braniteljske udruge koje, prema njegovim rečima, vode ljudi sa ličnim ambicijama. Optužuje ih da koriste svoju poziciju za ostvarivanje vlastitih interesa, dok ignoriraju borbu za dostojanstvo branitelja i vrednosti Domovinskog rata.
- Politički ambijent i nedostatak sankcija – Egredžija navodi da se sloboda medija ne poštuje, a ljudska prava se svakodnevno krše. Navodi i to da veterani koji ne podržavaju ove glasne branitelje, često žive u strahu i izbegavaju otvoreno iznošenje mišljenja.
3. Propuštene šanse i razočaranje
Egredžija naglašava da je ratne vrednosti i ideale, kao i nadu u bolju Hrvatsku, sada teško održati. Govori o tome kako je većina branitelja očekivala da će nakon rata živeti u prosperitetnoj zemlji, maloj “Švicarskoj”, kako im je obećano, ali da su umesto toga svedoci ekonomske nesigurnosti, siromaštva i masovnog odliva stanovništva.
4. Poziv na jedinstvo i suprotstavljanje fašizmu
Za kraj, Egredžija se obraća svojim suborcima i poziva ih da ne dopuste šačici glasnih pojedinaca da potru vrednosti za koje su se borili. Smatra da je važno da branitelji dignu svoj glas i zauzmu se za istinske vrednosti Domovinskog rata, vrednosti antifašizma, prava i jednakosti za sve građane Hrvatske.
On kaže:
- “Nadao sam se i želeo da ćemo mi, hrvatski branitelji, dignuti svoj glas na nepravde u društvu i da ćemo i nakon rata braniti slabije. Da ćemo podržati radnike u njihovoj borbi za njihova prava i da ćemo svi zajedno graditi jednu lepu, modernu i naprednu Hrvatsku.”
- Na kraju, upućuje poruku da je “dosta bilo” ćutanja i poziva veterane da se zajedno suprotstave fašizmu i zlu koje danas ugrožava društvo za koje su se nekada borili.
