Priča o obnovi pravoslavne kapele u Zenici postala je primjer zajedništva, saradnje i solidarnosti u društvu u kojem različite religijske i kulturne zajednice često žive u susjedstvu, ali bez dubljih međusobnih kontakata. Kapela, koja je važan simbol pravoslavne zajednice u ovom gradu, godinama je bila u lošem stanju i čekala je na obnovu. U trenutku kada je pokrenuta inicijativa za rekonstrukciju, podrška nije stigla samo iz pravoslavne zajednice, već i od zeničkih muslimanskih vjerskih predstavnika i lokalnih građana svih nacionalnosti. Oni su prepoznali važnost ovog projekta za cijeli grad i ujedinili se kako bi zajedno doprinijeli očuvanju kapelanske baštine Zenice.
Kada je Prota Maleš započeo projekat obnove kapele, bio je iznenađen kada su mu prišli imami i muslimanski susjedi iz dva lokalna džemata. Oni su se sami ponudili da pomognu u obnovi, naglašavajući važnost međusobnog poštovanja i solidarnosti. Rekli su da će učestvovati u ovom projektu ne samo kao prijatelji i komšije, nego kao istinski sugrađani kojima je stalo do kulturnog nasljeđa Zenice. “Komšije imami i ostali muslimani su mi rekli da mi žele pomoći obnovu crkve, te da ih ne zaboravim zvati kad krene obnova,” izjavio je prota Maleš, čime je ukazao na spremnost zajednice da radi zajedno bez obzira na vjerske razlike.
Podrška džemata pokazala se ključnom, jer su hodže iz ova dva džemata aktivno sudjelovale u pripremnim radovima, dok su njihovi članovi pružili potrebnu radnu snagu i stručnost u popravci kapelanskog krova i zidova. Angažovali su se i u obnovi unutrašnjih dijelova, izradi freski i kupovini enterijera za kapelu. Na taj način, cijeli proces obnove postao je projekat u kojem su zajednički radili pravoslavni vjernici, muslimanski vjerski lideri i lokalni radnici svih profila, čime je kapela postala ne samo verski, već i socijalni simbol jedinstva.
Obnova kapele imala je za cilj da očuva identitet i tradiciju pravoslavne zajednice u Zenici, ali je vrlo brzo postala mnogo više od toga. Građani Zenice, koji su svjedočili ovoj saradnji, ističu da je kapela sada simbol jedinstva i tolerancije. Za mnoge, ona predstavlja mesto koje ujedinjuje zajednicu, iako ona možda dolazi iz različitih religijskih i kulturnih pozadina. Ova inicijativa jasno pokazuje koliko su zajednički napori važni za očuvanje mira i razumijevanja među različitim zajednicama.
Učešće radnika i dobrovoljaca u obnovi kapele donijelo je i mnogo novih susreta i prijateljstava. Ovi ljudi, koji su svakodnevno radili na restauraciji, nisu samo vratili život kapeli, već su i ojačali međuljudske veze. Ponekad bi radnici tokom pauze zajedno razgovarali o lokalnoj istoriji i vjerovanjima, što je stvaralo atmosferu razumijevanja i poštovanja. Kapela je, tako, kroz proces obnove postala i mjesto susreta, razgovora i novog prijateljstva.
Obnova pravoslavne kapele u Zenici nosi važnu poruku za sve građane Bosne i Hercegovine i šire, a to je da vjera i kulturna različitost nisu prepreke zajedništvu. Upravo suprotno, zajednička nastojanja u očuvanju nasljeđa i kulture mogu poslužiti kao mostovi između ljudi. Zenica je, kroz obnovu ove kapele, pokazala da zajednički trud i otvorenost prema drugima mogu nadjačati sve podjele. Inicijativa za očuvanje vjerskih objekata drugih zajednica dodatno podstiče ideju međusobnog poštovanja i potvrđuje važnost svakog građanina u društvenom tkivu grada.
Uz brojne medijske izvještaje, video snimci i fotografije obnove kapele obišli su cijeli region, čime je ova priča dobila zasluženu pažnju i divljenje. Kapela, koja je sada ponovo mjesto molitve, postala je i trajni podsjetnik da su Zenica i njeni građani uvijek tu jedni za druge, bez obzira na vjeru ili porijeklo.
