“Draga moja rodbino,
Želio bih odvojiti trenutak da izrazim neko svoje mišljenje, posebno u svjetlu nedavnih komentara koji kruže među vama. Kao što mnogi od vas znaju, nedavno sam oženio ženu svojih snova, Elmu, koja je Bosanka. Iako to za mene ne predstavlja nikakav problem, vjerovao sam da neće biti briga ni za vas. Međutim, saznao sam da su neki od vas izrazili iznenađenje i kritike u vezi s mojim izborom, sugerirajući da nema dovoljno lijepih Srpkinja za ženidbu. Ovo zapažanje me se duboko dojmilo, zbog čega vam se otvoreno obraćam kao vaš rođak, nećak i unuk, Sava – ili, kako me mnogi od vas nazivaju, Sale.” – započeo je Sale pa nastavio…
Čini se da su neki od vas osjećali potrebu da svoje mišljenje iznesu iza mojih leđa, ne želeći mi direktno reći šta zapravo misle o mojoj odluci da Elma bude žena mog života. Zato bih volio da razjasnimo sve nedoumice i budemo potpuno iskreni. Ako neko od vas smatra da je moja odluka pogrešna samo zato što je Elma Bosanka, onda bih vas zamolio da se ne trudite glumiti radost kada me sretnete, ne prilazite s tapšanjem po ramenu, i ne tražite priliku da nam čestitate. I dalje se u našem društvu zadržala navika da se “saziva” mladence kako bi prvi put došli u posjetu, ali molim vas – čemu pozivati osobu koju osuđujete i mrzite?
Ako mislite da je dovoljno osuditi Elmu, a mene prihvatiti, dopustite mi da vam kažem da mržnja prema njoj znači isto što i mržnja prema meni. Elma i ja smo od nedavno jedno, i svaki odnos prema njoj odražava se i na mene. Ako naši roditelji nemaju problema s našom ljubavlju i našim brakom, ko ste onda vi da u tome tražite problem? Možda vam nije jasno, ali ja sam duboko uvjeren da Elma zaslužuje puno više od osuda samo zato što dolazi iz Bosne. To je žena koja je vrijedna, poštena, i koja je odlučila graditi život sa mnom upravo ovdje, u Srbiji. Ni trenutka nije predložila da idemo negdje van Balkana; ono što joj je najvažnije je da smo zajedno, i to je nešto što bi, nadam se, i vi trebali poštovati.
Ova žena, koju ste tako brzo osudili, jedva čeka da vas sve upozna, da vas dočeka otvorenog srca i raširenih ruku. Umjesto da joj pružite priliku, da pokažete minimum ljubaznosti i prihvaćanja, odlučili ste se oglašavati iza naših leđa. Elma me molila da ne pišem ovo, ali smatram da je važno da svi budemo načisto. Ako je zaista problem u tome što je ona Bosanka, neka tako bude, ali onda više ne očekujte ni nas u svom društvu. Ne želim živjeti u tišini, niti prećutkivati ono što mi smeta. Čini se da se stalno nešto prikriva, nešto se tiho prepušta – ali ja ne želim to.
Možda je ovo razočaranje za vas, ali, ako zaista ne cijenite moju sreću, zapitajte se da li ste ikada zaista poštovali mene. Besmisleno je sve ono što smo proživjeli, posjete koje smo razmjenjivali, ako je vaša osuda veća od moje sreće. U vremenu kad bismo svi trebali njegovati mir i ljubaznost, našli ste način da odbijete pružiti ruku osobi koja je iskrena i bez predrasuda. Umjesto da joj pokažete dobrodošlicu i priznanje za njen trud i ljubav, odabrali ste put osude i neprihvaćanja.
Moram vam reći, znam tačno ko je sve bio umiješan u ove komentare. Neki su, moram priznati, i očekivani, dok su me drugi ipak iznenadili. No, šta je, tu je. Ono što preostaje jeste da živite sa svojim postupcima, a ja ću nastaviti živjeti u svom miru.
Sava i Elma
