Kosta Cetković, nekadašnji komandant Srpske garde, odlučio je da podijeli izuzetnu priču o hrabrosti i ljudskosti u teškim ratnim vremenima. Ova potresna priča vraća nas u maju 1992. godine, kada je Kosta, zajedno sa svojim borcima, bio na ratištu kod Bosanskog Broda. Misija Srpske garde bila je da štiti ugroženo stanovništvo, prvenstveno srpsko, ali, kako Cetković navodi, događaji su često diktirali drugačije smjerove, uključujući pomoć ljudima drugih nacionalnosti. Prilikom jednog povlačenja, njegovi su borci otkrili prostoriju u Podnovlju kod Doboja, gdje su zatekli čovjeka po imenu Izudin Bajraktarević, Bošnjaka iz Doboja, zarobljenog i osuđenog na strašnu sudbinu.
Izudin, rođeni brat poznate pjevačice Silvane Armenulić, bio je zarobljen od strane „Bijelih orlova“ i ujutro je trebalo da bude pogubljen. Razlog za njegovo zarobljavanje bio je nedostatak otkupnine od milion maraka, što je trebalo poslužiti kao uslov za njegovo puštanje na slobodu. Izudinova supruga, Dankinja, i njihovo dvoje djece uspjeli su pobjeći, ali su morali obećati da će prikupiti sredstva. Kada je čuo ovu priču, Kosta nije mogao ostati ravnodušan. Uprkos opasnostima i riziku kojem se izložio, odlučio je pomoći. Dao je Izudinu propusnicu u ime jednog ranjenog borca i poveo ga ka sigurnosti, prešavši granicu i dovevši ga do porodice blizu Beograda.
Kosta je, rizikujući svoj život, spasio Izudina, a hrabrosti njegovog djela doprinosi činjenica da su mu zbog ovog čina prijetili i sami „Bijeli orlovi“. Nakon predaje Izudina njegovoj porodici, Kosta se obratio ambasadi Danske, jer je Izudin bio njihov državljanin. Tražio je samo jedno – da njemu i njegovoj porodici omoguće siguran izlazak iz zemlje. Međutim, obećanja ambasade nikada nisu ispunjena, a Kosta je bio prisiljen napustiti Srbiju i skloniti se u Crnu Goru, gdje i danas živi. U svom sjećanju, Kosta naglašava da se ne kaje zbog ovog čina i da bi ponovo učinio isto – jer „čovjek mora ostati čovjek“.
Ovaj izuzetni primjer ljudskosti dodatno je naglasio pjesmom koju je sam napisao, evocirajući uspomene na nekadašnje zajedništvo među ljudima različitih vjera i nacija. Kroz stihove pjesme “Brat za brata”, Kosta podsjeća na djetinjstvo i zajedničke trenutke tri prijatelja različitih vjera – Jovana, Ibre i Mate. Bez obzira na njihove razlike, oni su uvijek jedno za drugo bili braća, kroz sve životne uspone i padove. Ova pjesma je snažan podsjetnik na vrijeme kada je ljudskost nadjačavala nacionalne i vjerske podjele i poziva na mir, ljubav i razumijevanje.
Stihovi „časne ljude mi volimo isto, vi čast svoju đavolu dali“ svjedoče o Kostinoj nepokolebljivoj vjeri u ljudskost i čestitost. Na kraju svoje pjesme, kroz stihove „ej narode u pamet se, ovaj život jeste zato da živimo kao ljudi“, Cetković apeluje na sve ljude da prepoznaju važnost mira i zajedništva, ističući kako je suština života u ljubavi, pomaganju drugima i čuvanju ljudskih vrijednosti.
Ova priča nije samo o hrabrosti jednog čovjeka, već i o trajnoj nadi da, bez obzira na sve, možemo biti bolji i graditi zajednicu na temelju poštovanja, razumijevanja i solidarnosti. Kosta Cetković pokazuje kako čak i u najtežim vremenima možemo birati put čestitosti i ljudskosti, te kako svako od nas ima priliku ostaviti trag dobrote u svijetu.
Pjesma „Brat za brata“
Jovan, Ibro, Mato
kad smo bili mali,
u krevetu zajedno spavali
a braćom se zvali.
U školi slova učili,
ćirilicu, latinicu isto,
istim putem se vraćali,
niko nas za vjeru upito.
Kad stasasmo malo,
večerima išli na prela,
zorom ranom ustajali
i čuvali stada bijela.
A oni što nam nekad
svečane marame vezali,
sad isti oni vladaju
u rat krvavi nas pozvali.
Svoju čast smo sačuvali,
prođe ovaj užas rata,
ostali smo što i bili,
ko rođena sva tri brata.
Čujte dobro, rata gospodari,
mi braća bili i ostali,
časne ljude mi volimo isto,
vi čast svoju đavolu dali.
Bog je nama život dao
da budemo dobri ljudi,
očevi nam govorili,
samo čovjek uvijek budi.
Mi živimo kao braća,
a vjere nam nisu iste,
za brata bi život dali,
jer duše su naše čiste.
Da dijelimo dobra svijeta,
u zlu svakom pripomoći,
dobro dobrim se uzvraća,
vremena će sreće doći.
Ej narode, u pamet se,
ovaj život jeste zato
da živimo kao ljudi –
Jovan, Ibro, Mato.
VELIKI POZDRAV IZ KOTORA
Kosta Cetković
