Fahro, pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, pokazao je izuzetnu hrabrost i ljudskost tokom najtežih dana rata u Bosni i Hercegovini. Na samom početku sukoba, u svom rodnom kraju, preuzeo je na sebe odgovornost da zaštiti ljude koji su bili suprotne nacionalnosti, što je u tom periodu bilo izuzetno teško i riskantno. Iz susjednog zaseoka doveo je u svoju kuću sedam Srba – šest vojno sposobnih muškaraca i jednu ženu. Njegov čin nije bio samo čin solidarnosti, već i ogroman korak prema očuvanju ljudskosti usred užasa rata.
Kaže da su kod njega ostali od mjesec do četiri mjeseca, a na kraju su svi, zahvaljujući njegovim naporima, otišli na razmjenu u Ilijaš i dalje. “Hvala Bogu, svi su otišli u razmjenu”, ističe Fahro s olakšanjem. Četiri od tih sedam ljudi danas su živi, dvoje žive u Užicu, a dvoje u Bijeljini. Zanimljivo je da su i nakon rata ostali u kontaktu, a međusobne posjete nisu prestale. “Dolaze i sada kod mene, a ja, kad mogu, odem kod njih. I to će trajati, ako Bog da, i dalje,” dodaje Fahro s nadom da će se taj odnos održati i u budućnosti.
Ovaj dio njegove priče pokazuje kako rat, iako donosi neizrecivu patnju i podjele, ne može uništiti ljudske veze koje se temelje na povjerenju, poštovanju i solidarnosti. Ono što je Fahro učinio za svoje komšije Srbe, dokazujući time da ljudskost nadilazi etničke i političke granice, ostaje primjer nevjerovatne hrabrosti.
Iako je situacija bila teška, Fahro ih nije krio niti pokušavao sakriti od svoje okoline. Bili su kod njega, jeli ono što su imali, i radili zajedno na njivama kako bi preživjeli te teške dane. Njihova prisutnost bila je javna, ali su zahvaljujući njemu ostali zaštićeni od bilo kakvog nasilja ili maltretiranja. Kada je humanitarna organizacija MERHAMET dijelila hranu i higijenske potrebštine, Fahro se pobrinuo da i oni dobiju isto što i on, naglašavajući važnost ravnopravnosti i pravednosti čak i u najtežim trenucima.
Međutim, kako Fahro ističe, problem su bile cigarete. U tom periodu, kao pripadnik vojske, jedino je on dobijao cigarete besplatno, dok su za druge bile izuzetno skupe. Cijena jedne kutije cigareta bila je 10 maraka, što je bilo mnogo za tadašnje ratne uvjete. No, Fahro nije želio da ih ostavi bez te male radosti, pa bi dijelio cigarete sa njima na šest dijelova. “Svako dobije po tri cigare i po trećinu jedne, i tako bi ih stavljali u čibuk i prvo to pušili,” objašnjava Fahro.
Osim toga, postojali su i pokušaji da ih mobiliziraju za fizičke poslove, poput cijepanja drva u kuhinji i sličnih zadataka. No, Fahro se pobrinuo da ih zaštiti od tih napora i nije dozvolio da ih neko prisiljava na teške fizičke poslove. “Niko im ni čvoku nije udario,” naglašava Fahro, ponosno ističući kako su bili pošteđeni bilo kakvog nasilja.
Njegova priča je duboko inspirativna i dirljiva. U trenucima kada su mnogi bili prisiljeni birati između nasilja i preživljavanja, Fahro je odlučio birati ljudskost, suosjećanje i solidarnost. Njegova odluka da pomogne sedam ljudi, koji su se u tom trenutku našli u nezavidnoj situaciji, predstavlja svijetli primjer kako su se neki ljudi trudili održati ljudskost i u najtežim ratnim okolnostima. U njegovom sjećanju, to su trenuci koji ostaju kao simbol pobjede ljudske dobrote nad mržnjom i podjelama.
