Priča o Milanu Lalušiću iz sela Raštelica, opština Hadžići, Bosna i Hercegovina, pruža snažan primjer zajedništva, poštovanja i solidarnosti među ljudima različitih vjera. Milan, čovjek koji je živio sam i nije imao bližu porodicu, preminuo je u 69. godini života. Umjesto porodice, na dostojanstven način su ga ispratili njegovi komšije muslimani, koji su organizirali njegovu sahranu na pravoslavnom groblju. Ovaj čin nije bio samo izraz solidarnosti, već i zahvalnosti prema Milanu, koji je tokom svog života aktivno učestvovao u društvenim životu sela, uključujući i priloge za izgradnju lokalne džamije.
Priča o zajedništvu i zahvalnosti
Milan Lalušić bio je omiljen među svojim komšijama, koji su ga poštovali i cijenili kao dobrog čovjeka. Njegova posvećenost zajednici ogledala se i kroz doprinos u izgradnji džamije, čime je pokazao da vjeru i etničke razlike nikada nije vidio kao prepreku za međuljudske odnose i solidarnost. Upravo zbog toga, džemat Raštelica, koji čini osnovnu zajednicu muslimanskih vjernika, odlučio je da mu oda počast na način kako je to zaslužio – sahranjujući ga s punim poštovanjem prema njegovoj pravoslavnoj vjeri.
Na ispraćaju Milana prisustvovao je veliki broj džematlija, koji su se aktivno uključili u organizaciju sahrane. Oni su iskopali grob, organizirali prevoz posmrtnih ostataka i pobrinuli se da sve bude u skladu s pravoslavnim običajima. Ovo je pokazatelj visokog nivoa međureligijskog uvažavanja koje postoji u ovoj zajednici, uprkos izazovima koje su mnogi narodi u Bosni i Hercegovini prošli u proteklim decenijama.
Džemat kao srce zajednice
Uloga džemata, kao osnovne jedinice muslimanske zajednice, ogleda se ne samo u izvršavanju vjerskih obreda, već i u njegovoj socijalnoj funkciji. Kroz džemat, ljudi su povezani, ne samo religijski, već i ljudski, u nastojanju da pomognu jedni drugima i da djeluju u skladu s najvišim moralnim i etičkim načelima. Primjer Milana Lalušića je pokazao kako džemat može ići izvan vjerskih granica, pružajući pomoć i podršku svima u zajednici, bez obzira na njihovu vjeru ili etničku pripadnost.
Predsjednik mjesne zajednice Hazret Subašić i lokalni imam, Muamer ef. Mrkonja, igrali su ključne uloge u organizaciji sahrane. Njihova suradnja sa pravoslavnim sveštenicima, koji su održali opelo, dodatno je naglasila međuvjersku harmoniju koja se može postići kada je osnovni cilj zajedničko poštovanje i solidarnost.
Pohvale i priznanje pravoslavnih sveštenika
Pravoslavni sveštenici su, nakon opela, pohvalili džematlije za njihov čin dobrote i zajedništva. Ovaj čin predstavlja rijedak, ali izrazito pozitivan primjer međuvjerske saradnje u Bosni i Hercegovini, gdje su ratne rane još uvijek prisutne, a etničke podjele često izražene. Milanov slučaj pokazuje da ljudska solidarnost može nadvladati sve barijere i da se pravi ljudi prepoznaju po svojim djelima, a ne po vjerskoj ili etničkoj pripadnosti.
Značaj ovakvih priča za društvo
Priča o Milanu Lalušiću i njegovim komšijama iz Raštelice važna je iz više razloga. Prvo, ona nas podsjeća na to koliko je važno graditi mostove među ljudima i zajednicama, posebno u društvima koja su prošla kroz teške konflikte. Drugo, pokazuje da istinske vrijednosti poput poštovanja, zahvalnosti i solidarnosti ne poznaju granice vjere i nacije. Konačno, priča kao ova pomaže u prevladavanju stereotipa i predrasuda, te može poslužiti kao inspiracija za druge zajednice u Bosni i Hercegovini i šire, koje se možda još uvijek bore s posljedicama podjela.
Milanov život, iako skroman, bio je ispunjen gestovima dobrote i zajedništva, a njegova sahrana je bila dostojanstvena završnica jednog takvog života. Komšije muslimani su mu se zahvalili na način koji pokazuje pravu snagu ljudske solidarnosti, i time su ostavili trajnu poruku svim budućim generacijama o važnosti suživota i međusobnog poštovanja.
Ovaj događaj iz Raštelice dokaz je da, unatoč svim teškoćama i podjelama koje su prošle kroz Bosnu i Hercegovinu, među ljudima i dalje postoji želja za mirom, zajedništvom i suživotom, te da su pojedinci poput Milana Lalušića, koji su svojim djelima pokazivali dobrotu i solidarnost, zaslužili poštovanje bez obzira na sve razlike.
