Matija Stević, rođen 1922. godine u selu Pukiš kod Brčkog, bio je diplomirani ekonomista i istaknuti društveno-politički radnik, ali ono što ga čini izuzetnim je njegova hrabrost i humanost u teškim vremenima rata. Njegova djela ostala su duboko urezana u kolektivno sjećanje građana Brčkog i šire, te su prepoznata dodjelom nagrade “Duško Kondor” za građansku hrabrost.
Stević je pokazao izuzetnu građansku hrabrost od početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine. U vremenima kada su etničke i vjerske podjele razorile zajednicu, on se istakao kao osoba koja je bila spremna pomoći svakome, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Njegovo djelovanje u Pukišu i Brčkom simbol je ljudskosti i hrabrosti, jer je pružao utočište i zaštitu progonjenima, sakrivao ih i hranio, uprkos opasnostima koje su mu prijetile zbog tih postupaka.
Jedan od najistaknutijih primjera njegove hrabrosti desio se 1992. godine kada je spasio pun autobus žena i djece, omogućivši im da sigurno stignu do mjesta razmjene i izbjegnu smrt. U proljeće 1993. godine, Stević je ponovo pokazao svoju hrabrost, spasivši ženu i djevojčicu od silovanja na Đinovića njivama kod Čelića. Ovi herojski čini nisu bili jednokratni incidenti, već dio njegovog kontinuiranog nastojanja da se suprotstavi nasilju i zaštiti nevine.
Stević se nije zaustavio na individualnim aktima hrabrosti. Svjestan zločina i kriminalnih radnji koje su se dešavale u ratnim uslovima, napisao je “Pravila ponašanja vojske u ratnim uslovima” u skladu sa Ženevskim konvencijama i predao ih nadležnom oficiru Vojske Republike Srpske. Njegova namjera bila je da, koliko god može, spriječi daljnje zločine i doprinese poštovanju osnovnih ljudskih prava čak i u situacijama ratne brutalnosti. Ovaj potez pokazuje njegovu odlučnost da doprinese moralnom kodeksu i poštovanju ljudskosti u najtežim trenucima.
Poslije rata, Matija Stević je pokazao da njegovo zalaganje za mir i suživot nije bilo privremeno. On je pokrenuo javnu inicijativu za izvinjenje muslimanskom narodu opštine Brčko, koji je, kako je naveo, najviše stradao tokom rata 1992–1995. godine. Njegove riječi o izvinjenju odražavaju njegov duboki osjećaj odgovornosti i želju za pomirenjem: „To činim kao Srbin, građanin ovog grada koji sam, od kad znam za sebe, poštovao kako pripadnike svog naroda, tako i sugrađane Muslimane i Hrvate i druge ljude… Ljude nikada nisam cijenio po vjeri, naciji i boji kože, već po karakteru i moralu. Naša sudbina je da živimo zajedno, kako se ovdje, na ovim prostorima, vijekovima radilo.“
Stevićeva javna poruka izvinjenja pokazuje duboko ukorijenjen osjećaj za pravdu, mir i suživot. Odbijao je da ljudske živote vrednuje prema etničkoj pripadnosti, insistirajući na karakteru i moralu kao mjerilima po kojima treba cijeniti druge. Njegov apel za zajednički život u miru, bez obzira na prošlost, ostaje relevantan i danas, dok Bosna i Hercegovina nastavlja svoju borbu za pomirenje i izgradnju multietničkog društva.
Na ceremoniji dodjele nagrade “Duško Kondor”, Haris Burina je uručio priznanje Matiji Steviću, ali ga je u njegovo ime primio Muhamed Mujkić, koji je predložio Stevića za ovu nagradu. Nažalost, Stević nije mogao lično prisustvovati ceremoniji zbog bolesti. Mujkić je prilikom preuzimanja nagrade istakao da, osim Stevića, u Brčkom postoje i drugi primjeri hrabrih pojedinaca koji su pomogli sugrađanima u nevolji, nerijetko plativši visoku cijenu za svoje herojske postupke, uključujući i gubitak vlastitih života.
Matija Stević je, nažalost, preminuo, ali njegova djela i poruke ostaju trajno prisutni kao svijetli primjer građanske hrabrosti, solidarnosti i čovječnosti. Njegova borba za pravdu, mir i dostojanstvo svakog pojedinca, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, čini ga pravim herojem naše savremene povijesti.
Slava mu.
