“Svoju mamu ne pamtim, izgubila je život u saobraćajnoj nesreći kad sam imao samo 3 godine. Tata je preživio, ali ona ne, mada bilo bi puno bolje da je bilo obrnuto.
Par mjeseci nakon toga, tata se oženio drugom ženom, a mene ostavio kod bake sa mamine strane, jednostavno njegova nova žena nije željela da ja živim sa njima. Odrastao sam uz baku, tata nikada nije dolazio da me vidi, nije čak ni pitao za mene. Dobio je djecu sa tom drugom ženom i oni su mu bili sve, a ja niko i ništa.”
Prije par dana sam završio fakultet, zahvaljujući mojoj baki koja je i zadnji novac odvajala za mene i jučer me je, nećete mi vjerovati, moj tata dodao na Facebooku. Malo čudno baš kada sam diplomirao da me se sjetio i poželio da me ima u prijateljima. Ne mogu da vjerujem koliko je loš čovjek, nakon svega što mi je uradio u životu sada, kada vjerovatno misli da može imati korist od mene, želi da mi se približi. Nekada mrzim sebe jer sam potomak takvog čovjeka… Naravno, nisam ga prihvatio za prijatelja i nimalo se ne kajem jer sam ga odbio.”
Ova priča oslikava duboku emotivnu prazninu koju nosi sa sobom neko ko je bio odbačen od strane roditelja. Tuđina, osjećaj napuštenosti i nepravde prate one koji su prošli kroz slične situacije, često ostavljajući tragove na njihovoj psihi i budućim odnosima. U slučaju ovog mladog čovjeka, njegova bol je pojačana time što je morao da se suoči s gubitkom majke u ranoj fazi života i s neprihvatanjem od strane oca, koji je, čini se, stavio nove prioritete iznad svoje prve porodice.
Njegova baka, koja ga je podizala i podržavala, simbolizuje neiscrpnu ljubav i brigu koju često pružaju stariji članovi porodice, popunjavajući praznine koje ostavljaju drugi. Ovakve bake su često tihe heroine u životima mnogih, a u ovom slučaju, ona je omogućila da njen unuk završi fakultet, unatoč svim preprekama.
Iako je diplomirao, stekao obrazovanje i izgradio život, ožiljci iz prošlosti ostaju. Kada se otac iznenada pojavio nakon svih godina, pokušavajući da ponovo uspostavi kontakt, nije to dočekano s radošću. Taj momenat na Facebooku, kada je otac poslao zahtjev za prijateljstvo, bio je simboličan pokušaj povezivanja, ali za sina je to bio podsetnik na sve ono što je propustio tokom godina.
Odbijanje oca da ga doda za prijatelja na društvenoj mreži, iako možda maleni čin, zapravo je mnogo veći emocionalni i simbolični korak. Sin, kroz ovaj postupak, ne samo da odbija da zaboravi nepravdu koju je trpio, nego i jasno izražava svoje nezadovoljstvo i bol zbog godina zanemarivanja. Uprkos uspjesima i napredovanju u životu, praznina koju je ostavila nedostatak očinske ljubavi teško može biti popunjena.
Ova priča je univerzalna i može se primijeniti na mnoge koji su odrastali bez podrške roditelja ili su bili odbačeni. Ona podsjeća na važnost porodice, ljubavi i podrške u ranom djetinjstvu, te kako nedostatak istih može oblikovati odrasli život, čak i kada osoba postigne uspjeh na mnogim poljima.
Na kraju, iako ova osoba možda ne nosi bol svakodnevno, osjećaj da nije bio voljen i priznat od strane oca ostavlja ožiljke. Priča je tužna, ali i poučna, pokazuje kako roditelji trebaju biti svjesni svoje odgovornosti prema djeci, jer posljedice zanemarivanja mogu biti dalekosežne i trajne.
