Irska se već treću godinu zaredom suočava s jedinstvenim problemom koji bi mnoge druge države dočekale s oduševljenjem: kako racionalno iskoristiti neplanirano veliki višak novca u državnom budžetu. Ovaj izazov, koji bi mnogi smatrali blagoslovom, irski zvaničnici opisuju kao složenu dilemu zbog potencijalnih dugoročnih posljedica. Irski višak u budžetu, koji je dostigao nevjerojatnih osam milijardi eura, nastao je kao rezultat izvanrednih prihoda od poreza na dobit globalnih kompanija, naročito iz tehnološkog i farmaceutskog sektora.
Irska ekonomija je prošle godine rasla pet puta brže od očekivanog, a rezultat toga je bio budžetski suficit od 8,3 milijardi eura, dok je prethodne godine iznosio 8,6 milijardi eura. Projekcije pokazuju da će Irska između 2024. i 2027. godine akumulirati dodatnih 38 milijardi eura viška. Ovaj priliv novca, iako na prvi pogled impresivan, donosi sa sobom izazove u donošenju odluka o njegovom korištenju.
Glavni razlog za ovako veliki višak su prihodi od poreza na dobit globalnih kompanija sa sjedištem u Irskoj, čiji su vlasnici uglavnom tehnološki i farmaceutski giganti. Prošle godine, irska vlada je samo od ovih poreza osigurala 23,8 milijardi eura, a očekuje se da će ove godine ta cifra dostići 24,5 milijardi eura. Međutim, irski zvaničnici su svjesni da ovakav financijski priliv neće trajati vječno. Kako bi osigurali budućnost, dio novca je usmjeren u penzione fondove, koji bi do 2035. godine trebali imati višak od čak 100 milijardi eura.
Dio novca je također iskorišten za otplatu dugova, što je omogućilo smanjenje omjera duga i bruto domaćeg proizvoda (BDP) ispod 76 posto. Međutim, ekonomisti su zabrinuti da bi dugoročna štednja mogla nanijeti štetu državi, jer se veliki resursi ne koriste za rješavanje ključnih infrastrukturnih problema. Višak novca mogao bi biti iskorišten za rješavanje stambene krize, poboljšanje električne mreže, opskrbe vodom, zdravstvenog sistema i javnog prijevoza, što su sve ključni izazovi s kojima se Irska trenutno suočava.
David McWilliams, poznati irski ekonomista, naglašava da je potrebna hitna javna investicija te smatra da trenutna situacija predstavlja priliku koja se pruža jednom u generaciji. Ipak, irska vlada se odlučila na opreznu potrošnju, najavljujući budžetsku potrošnju od 6,9 milijardi eura i porezne mjere od 1,4 milijarde eura. Time vlada slijedi samonametnuto pravilo da godišnje povećanje potrošnje ne bude veće od pet posto.
Emma Howard, predavačica na Tehnološkom univerzitetu u Dublinu, smatra da bi višak budžetskog novca trebao biti usmjeren na rješavanje društvenih problema, poput usamljenosti, koja je prema podacima EU, na najvišem nivou među stanovnicima Irske u cijeloj Evropi. Također, ubrzanje procedura za dobijanje dozvola za nove projekte, poput nacionalne dječje bolnice čiji su troškovi izgradnje povećani za četiri puta, moglo bi pretvoriti kratkotrajni višak novca u dugoročne koristi za irsku ekonomiju.
Irska se, prema svemu sudeći, nalazi u neobičnoj poziciji gdje višak novca predstavlja izazov jednako kao i manjak. Vlada balansira između štednje za buduće neizvjesnosti i ulaganja u rješavanje trenutnih problema. Izazov je pronaći pravu ravnotežu koja će osigurati dugoročnu stabilnost, a istovremeno poboljšati kvalitet života građana danas.
